Dozivanje i odazivi

Dozivanje i odazivi

Knjiga Postanka, glava 2, redak 18-20

18 I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on."

19 Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.
20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.

Kakve veze ima samoća sa nadijevanjem imena, zar je imenovanje raznih stvorenja najvažnije u stvaranju čovjeka da je pisac u Svetom Pismu to jedino napomenuo kao način kojim bi Adam mogao živjeti i imati neku pomoć jer samoća nije dobra?

Gospodin za sebe stvori Adama.

No, nije li sebično stvarati samo za svoj užitak i radost? Možda zbog toga napisaše sveti i nadahnuti pisci Biblije kako je Gospodin u prvom pokušaju odlučio dati pomoć Adamu te mu stvorio životinje i odmah predodredio da im Adam nadijeva imena.

Kada nekom obliku i kretnji nadjenete ime, to nije isto. Nadjenuti ime živom biću znači imati neku riječ, odnosno neki poziv i način kako ćete osloviti stvorenje da biste s njime mogli doći u kontakt.

Kasnije vidje Gospodin da Adam ne zna sam zapodjenuti nikakav kontakt. Nije bilo pomoći onakve kakvu je Adam trebao.

Knjiga Postanka, glava 2, redak 22

22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.

Gospodin vidje u svome svetom stvaranju kako će pomoći Adamu, a da mu ne ograničava slobodu izbora jer između Stvoritelja i stvorenja postoji ovisnost. Stoga mu načini još jedno isto stvorenje kakav je bio i Adam. Dade Bog čovjeku sve preduvjete i okolnosti u kojima se može čovjek samostalno i slobodno snaći.

Knjiga Postanka, glava 2, redak 23

23 Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"

I opet imenova Adam “čovječicu” Evu kako bi je mogao dozvati i osloviti jer ona bijaše isto stvorenje kao i oni prije, ali po nečemu bijaše drugačija od ostalih stvorova kao što bijaše i Adam drugačiji. Možda su Adam i Eva odmah uspjeli početi razgovarati, pogledali se u oči i prepoznali da su isti.

Nije bilo potrebno ništa više i ništa drugo. Nije bilo potrebno blago ili novac. Nije bilo potrebno skrbiti za potomstvo, odnosno nije bilo gladi i žeđi. Nije bilo ovisnosti nego sloboda i to sloboda zajedništva u samostalnosti i različitosti. Nije više bilo ni samoće, a Adam je dobio odgovarajuću pomoć. Možda su i izrađivali neke predmete, odnosno tvari ili stvari jer inače im imena ne bi bila potrebna, sigurno sotona nije odmah napao na njih nego tek kada je vidio što čovjek sve može načiniti. U tome se je i razlikovao od početka od ostalih stvorova.

Knjiga Postanka, glava 2, redak 15

15 Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.

U svemu tome životu ljudskome i procesu stvaranja čovjeka, pisac naglašava imenovanje.

‘Ime uvijek kazuje društveni potencijal čovjekov i može značiti i glas’ (Dufour):

Knjiga Brojeva, glava 16, redak 2

2 ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara zajednice, uglednih na skupštini i ljudi na glasu.

‘Biti bez imena znači ništa ne vrijediti’ (Dufour):

Knjiga o Jobu, glava 30, redak 8

8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.

‘Ime može biti izraz uloge što je neko biće ima na svijetu…

Ako je ime osoba sama, djelovati na ime znači dohvaćati i samo biće’ (Dufour).

Gospodin se je, između ostaloga, morao utjeloviti po Duhu Svetom od Marije Djevice i postati čovjekom da bismo Ga mogli oslovljavati i da bismo Ga mogli dozivati i zazivati te se može reći da nam se je već Imenom svojim ljudskim dao u posjedovanje, odnosno dao je čovjeku veliku priliku da Ga dohvati. No, niti Gospodina Krista, niti čovjeka ne možemo dohvatiti i posjedovati zaista i potpuno. 1610 039