Hrvatske Katoličke Misije
Sada daleko smo i ne znam za tebe;
ne pišem pisma jer sam veliki nijemak
i u dozivanju za to nema potrebe,
a slutnja moja tiho danas drijema
jer želim te čuti, želim te osluškivati
i vjetar silni prozore mi pritvara
pa je najbolje samo dušu otkivati
jer to jedino nije neka prevara.
Da bih te spasila i da ti mene spasiš,
potrebno te je samo u Bogu potražiti,
a danas je naročito onaj tvoj dan
kada Misija značaj želim proslaviti.
Ti si moj apostol Boga tamo, daleko
od rodnoga i poznatoga kraja.
Osjećam se sličnom, ploveći rijekom
i potocima našega zavičaja.
I meni stranim jezicima govore,
a na pola naški; nježno ih primam,
očekujući od njih da mi se dodvore
pa obilne darove lako oduzimam
da bih pokazala što se sve može
od njih načiniti, kakvo sjajno Uskrsnuće;
samo pazim da se duše ne oglože
dok nose u sebi novo sjeme buduće.
Govorim da je nepoznato božanstvo
zapravo naš Isus, jedini Bog.
Vjetrovi mi nose katoličko prostranstvo
Novoga Područja, i divljeg i pitomog.
I kao što prestrašeni zec bježi u skoku,
tako moje srce divlje lupa od Proviđenja
koje mi se ukazuje u ovome istom sroku
u kojemu primam odgovore svojih viđenja,
a oni mi potvrđuju kako se iz ljuštura izvlači
samo nebo, sam Krist sebe pokazuje
u tim omiljelim dušama jer ih nitko ne tlači,
iako im mnoštvo neprijatelja poraza snuje.
Vidim tada kako Bog neprijatelje razgoni
i gradim od darova djela duhovni hram.
Od toga hrama na daleko vjera sve jače zvoni
pa se čuje i tvoj glas ka nama odaslan.
Položi, Kriste, kamen temeljac za svoju Crkvu
na pripremljeno mjesto u zemlji Hrvata;
za sve Katoličke Misije u njihovu trku,
za svakog misionara, za najdražeg brata.
2010 1354
Nema komentara:
Objavi komentar