Pred vratima

Pred vratima

Prah sam bila,

u prah ću se vratiti;

u dijete se pretvorila

da bih puta skratiti.

Pred vratima stojim

i gledam raj;

Svete brojim

sve u beskraj.

Ponižavam se kao Mojsije,

uspinjem se na vječnu planinu

i dijelim zvijerima posije,

gledajući plodnu nizinu.

Život nudim

pjevajući,

a sudim,

oplakujući

staru nevjeru davnu,

svoje nestrpljenje.

Riječ imam slavnu

koja zbori protiv mene.

Uzimam vode opet

i ptice pokrštavam.

Uskrnuo je, Propet,

kojega kažnjavam

navikom poganskom

kao da nisam čula

vatru u srcu svom.

Oholost je odjeknula

čitavom planinom

i ja ištem praha.

Kajem se dušom svom

teškoga daha. 2210 1410