Da li ste besmrtni?

Da li ste besmrtni?

Kada običnom čovjeku svakidašnjice kažete „Bog je dobar“, samo ste ga time uspavali. Zna on da je Bog dobar, zna to i predobro, ali nije sasvim siguran što to znači biti dobar. Mnogi drže da je dobrota u poslušnosti pa su poslušni svima koji im se nametnu, to jest, vjeruju sve što čuju. Neki oponašaju klerike Crkve Katoličke, a mnogi ne; no, ipak misle da oponašati treba kako bismo postali dobri. Mislimo da moramo se uzdati u životopise svetaca, da moramo biti mirni i staloženi kao svećenici koji mudro naviještaju, ispovijedaju i posvećuju nas, obične smrtnike. Tada se i nama dogodi da počnemo tješiti ljude, iskati ljudske ispovijedi, praveći se da znamo lijeka nevoljama ljudskim, malo nam nedostaje da počnemo i sakramente dijeliti kao što je sakrament ispovijedi u kojemu Bog oprašta ako ima netko kakav grijeh na svojoj savjesti. Ljudi kažu kako će im Bog oprostiti jer je dobar i ne da im se otići na pravi ispit savjesti da im se grijesi zaista izbrišu.

Tako se ljudi uspavljuju i ne znaju da im grijesi požude, lijenosti, srdžbe, ljubomore i zlobe spavaju mirno u njihovim bubrezima, a najzanimljivije je vidjeti takve dušobrižnike kako ne znaju nikome ništa oprostiti i nikoga, osim svoje mame i najboljeg prijatelja ne vole, niti partnera svoga zaista ljube već misle da ga moraju posjedovati.

U svemu tome i u takvim okolnostima, vjernici časte Majku Boga koja, misle, je isto što i Gospodin Isus, samo što je Isus nešto kao zahtjevni otac, a Marija ima biti majka svih ljudi koja sve ljude ljubi bezuvjetno i kojoj se obistinjuje sve što zamoli Isusa jer je on poslušan svojoj majci pa su ljudi sigurni da ih Marija može spasiti. E, to je zaista duboko spavanje vjernika.

Srećom, tko moli krunicu, taj često i kontemplira i ne mora je izmoliti do kraja, a već se utješi. To je dobro kad je čovjek u zaista smrtnoj opasnosti. No, kada se uspavljujemo i molimo krunicu tako da uzdišemo od nestrpljenja i razmišljamo o tome kako Marija spašava Isusa jer je stalno uz Njega i kako Ga ona jedina ljubi i to više nego što Isus ljubi čovjeka, tada smo već skrenuli tamo gdje se mnogi vjernici straše da će skrenuti i nisu daleko od istine, odlazimo u štovanje praznih riječi što je za Isusa, koji je Riječ Božja, najgore što Mu se može dogoditi. U svemu tome našem zaspalom svakidašnjem srcu i umu tješimo se kako nam je dobro i kako je to ono što je Bog, odnosno Božja dobrota. Kada se to sve događa, sotona samo čeka da postanemo još malo više pohlepni, da poželimo sve što vidimo u velikim robnim centrima i da golišave ljepotice na fotografijama nazovemo dobrim izborom svakog kavalira jer su te fotografije lijepe i primamljive. Osim toga smo neprekidno, kao uz put, zlobni i ljubomorni te polako više niti ne razmišljamo o dobroti Božijoj jer nije ona tako uzbudljiva i privlačna kao ono u što smo zapali, a to su teški smrtni grijesi, sve do jednoga što je navedeno u ovom članku je smrtni grijeh, odnosno pogibao pasivnog i lijenog vjernika, a takvih ima nekolicina tu, u našoj okolini. No, mi sigurno nismo takvi, mi znamo da je dobrota Boga nešto čemu se treba zahvaljivati i klanjati, ali nam je to naporno pa mislimo kako je općenito kršćanstvo naporno hodanje u crkve i strpljivo slušanje propovijedi koje su za nas samo moraliziranje i politički govor, mi ne vidimo razlike između Crkve i svega drugoga što proživljavamo u svijetu.

Sve to što nam se svakodenvno događa je dokaz da živimo u lijenosti i frustraciji, a to je opet dokaz da nam nije nešto jako loše. Kad se sjetimo smrti ili se razbolimo, ne sjećamo se kako je to Bog dobar i što s tim činiti nego je prvo što nam pada na pamet da pozovemo mamu u pomoć da nas ona utješi i da nam na svoj nježan djevičanski način veli da je sve u redu i da smo zapravo besmrtni. Tada možda čak izmolimo jednu Zdravomariju, a neki odu i do nekog Svetiška Majke Božje kako bi se ispovijedili i vratili doma sretni zbog toga što su se riješili tjeskobe.

A gdje je tu dobrota Gospodinova? Gdje je tu Bog koji stvori čovjeka i dade mu da se rađa i umire? Daleko je, a dolazi zaista samo onda kada mame više nema; niti partnera, niti djeteta, niti susjeda, niti najboljeg prijatelja... samo sotona kod kojega živimo dugi niz godina. Sotona se tada pokazuje kao strašna tjeskoba, strah i smrt o kojima nismo morali razmišljati jer smo molili često i vjerovali Majci Božjoj da će nas spasiti i spasila nas je od učmalosti te da ne bismo istrunuli jer je, opterećena našim silnim željama, sve isto tako zamolila Sina Božijeg, a on je dao po Pravednosti, to jest dao nam je ono što smo iskali i dobismo muke paklene kada vidjesmo da se ne sjećamo što smo uopće sve tražili i kada, ali samo se sjećamno da smo molili krunicu godinama i vjerovali da je Bog dobar. U mukama paklenim dobivamo probuđenje i tražimo Oca da nas izbavi jer tata zna i može sve. Tada nemamo vremena moliti čitavu krunicu, a nemamo ni snage. Tada molimo „Smiluj se, Bože, pohiti da mi pomogneš“ jer je pakao oko nas i dobro je da jest jer tada vidimo što je zlo i strašno i spoznajemo kakva je Božja dobrota i što znači biti dobar. Dobar je onaj koji je jači i koji nas oslobađa od lanaca grijeha, Milosrdni Isus Krist, Gospodin. No, trebalo je spavati duboko i dugo da bismo se konačno malo razbudili i zaista oživjeli te vidjeli da život u ovome svijetu nije dobar kao što je dobar Bog.

A Bog je na križu. Neprekidno se žrtvuje dok se ne ispuni vrijeme do Njegova ponovnoga dolaska na zemlju. Zbog svoje dobrote je na križu. Ako mislite da je Bog dobar i mirno spavate, a povremeno vam je teško nešto više izmoliti, pročitati, kontemplirati ili doći u crkvu kako biste čuli što vam govori Dobri, nemojte zvati mamu u pomoć jer ona ima posla više nego što biste ikada i pomislili. Samo Bog može spasiti sve ljude i samo Bog je bezgraničan i neograničeno puno ima strpljenja ramatrati što je neki čovjek zapravo htio kad je zamolio toliko silnih želja da mu se ispune i što bi bilo najbolje za toga čovjeka, o tome mora Gospodin dobro promisliti jer vjernici ne misle što mole, jer mama samo može prenijeti molbe Gospodinu onakve kakve su i stigle do nje, ona ne može zagovarati ljude pred Gospodinom jer inače ne bi bila ona vjerna djevičanska majka koju štujemo, jer bi tada preporučivala Bogu živome i vjećnome što bi bilo pametno za onoga molitelja koji je iskao toliko toga od mame. Zar mislite da se Isus i Marija dogovaraju o tome kako će vladati svijetom i odgajati svoju djecu? Ako imate takve i slične predodžbe, odmahnite rukom i recite samo: „Idi! Bježi, sotono, od mene!“, 1410 1338