Stražar 2

Stražar 2

Ne stvaram li to ja zbog tebe koji moliš,

nemam li ja duha predanosti u sebi samoj?

Nisi li onaj koji postojano mene voli,

predan duboko u podsvijesti mojoj tamnoj?

Nije li to ljubav koja mene, tako grešnu, molitvom pronađe

usred pusta, nespretna života s pohlepom

za opijatima, i s konzumizmom, uvijek željnu neke krađe

i srca ispunjenog ohološću, požudom?

Od kada sam tvoju molitvu doživjela i spoznala,

još su gore napasti na meni pa me muče

kao da sam jednu vjernu dušu opet izdala,

a koja nježnim povjerenjem uvijek me izvuče

od najgrešnije, ledene smrti koja sveudilj vreba.

Nije li to ljubav i predanost neka koja od mene je jača,

koja stražari postojano na ograničenjima neba

u ovoj duši koja nevinošću postaje, a tako puna drača?

I kada slavim Boga našega, ti se sretan i blaženo osmijehuješ

kao neko bespomoćno dijete koje dobilo je pohvalu

ili malo majčine nježnosti, i oca koji istu majku dodiruje

po kosi da bi mu pokazao jednu vječnu tajnu malu.

Kao sretno dijete upijaš sve moje uspjehe stvaralačke;

njih samo ti u dubini takvima prepoznati znaš

jer spoznaješ koliki skok su napravile versi ove nejačke.

Zbog molitve koja Boga slavi, ti mi tada ovaj osmijeh daš.

2210 854