Božja slava

Božja slava

Kada se bilo što slavi, to je Bog.

Čovjek ne može slaviti sebe, a nije plemenito niti slaviti jednoga čovjeka ili više ljudi. Niti priroda se ne slavi zbog sebe same.

Kada idemo na proslavu nekog vjenčanja, nosimo svoje darove za mladence i obavezno dobivamo svadbene torte na kušanje.

Kada slavimo Krista, predajemo se sa svim našim darovima i obavezno blagujemo Gospodina.

Bog nije slavan. Nikada Gospodin nije bio slavan kao što se čine slavnima neki glumci ili umjetnici, ljudi među sobom. Bog je prezren, ismijan, oklevećen, optužen zbog svojih dobrih djela, osuđen zbog svoje veličine, razapet zbog ljubomore i zavisti, ubijen zbog straha ljudi od ljudi. Bog nikada ne uživa slavu među ljudima i, kao što Ga ljudi preziru, tako i Gospodin prezire kada ljudi govore da je slavan jer ljudi tada misle kako je Gospodin običan smrtnik. Običan smrtnik može biti slavan, ali Isus ne mari za slavu, On samo želi čovjeku da se čovjek u sreći i blaženstvu u Njega, Istinu, zaljubi za uvijek. Ne mari Isus za slavu svoju među ljudima jer kada ljudi kažu da je netko slavan, to je povod da počnu ogovarati i vrijeđati, odnosno zavidjeti, a nemaju na čemu zavidjeti slavnima jer su sami načinili od sebe slavne ljude i izmislili ljudsku slavu, a kada nekoga označe kao slavnoga, on postaje predmet ulizivanja i poruge.

Tko vidi slavu Boga, taj Njega slavi. Slavi Ga svojim riječima jer vidi slavu Njegovu svojim očima. Nesretan je jer ne može pokazati Božju slavu drugima koji ju ne vide u svojim srcima. 2210  1439