Siromah

Izabrala sam biti siromahom

pa sad ne znam tko to sve izdrži

kao da se to postaje mahom

dok se plamenje od svijeće prži

sasvim lagano na mome dlanu.

Uvijek isto, cijeloga mi vijeka,

a sad još i strepim novom danu.

Po meni se prolijeva sva rijeka,

puna zavaravanja bez potrebe.

Ja još uvijek udišem Ti daha

i tako mi je težak dan bez Tebe,

a još teže dolazim do kraha

jer me čuvaš zakonima svojim.

Zato Ti zahvaljujem bez prestanka

jer me često budiš dok ja krojim

što ću piti, što ću jesti ovog uranka

i nikada ti to ne umijem reći.

Ja ću samo riječi Ti izmoliti,

preko svake doline ću prijeći

i sve vode će se opet proliti

kao što se prolijevaju pitanja.

Bit ću puno bolje vrlo brzo,

sasvim druga pronaći ću svitanja

gdje mi sada čezne srce mrzlo.

Ne može se siromahom biti

bez molitvenih ovih razgovora,

niti nektara se može piti

bez leta iznad visokih krovova

i daleko preko svega svijeta.

Još se držim, još me uvijek držiš,

molitva je moja sveta

i ja znam da ničime ne tržiš

pa ni mojoj duši ne daš da odbjegne

ni od Tebe, ni iz svoga bratstva.

Samo ponekada grlo mi se stegne

od sva silna Tvog bogatstva.

12.10.2014. 23:42