Mač u krvi

Najljepše se cvijeće rađa

kada krv proteče venama,

kada nema laži, krađa,

kad se val obruši stijenama;

kad prostruji životna tekućina

i kad srca, ruke, oči plaču.

Kad iz glave izlazi vrućina

i kad progovore neku jaču

jer tek onda žive duše postaju.

Ne slažem se s neutralnostima,

one samo tada preostaju

kad se živi u banalnostima.

Sve sam pore molitvom ispunila,

ali nađoh pusto licemjerje.

Sve sam sjemenke izrunila,

ali osta samo tvrdo iverje.

Tada odoh lutajući ulicama,

a kad tamo, svuda dušu pronalazim.

Čak sam klanjala se pticama

i još uvijek po životu plazim

i, ako umrem, toga neću znati

jer mi hladan mir jako je zagušljiv.

Mrtva duša ne zna ništa ubrati,

a i redovan je obrok ušljiv

pa mi tijelo čezne zdravlja.

Ovdje ja sam gdje je živa voda

i gdje uvijek ima slavlja,

to je vječna mi sloboda.

Hvalim Tebe, Kriste, Bože jedini,

u Tebi mi sva milina

koji prvi otkrio si bodež silni

da prostruji venama mi istina.

Uvijek ja ću naći dobra razloga

da se još koprcam, da se dalje borim

jer je samo s Tobom uvijek važna sloga

radi koje jesam, radi koje gorim.

25.10.2014. 10:35