Ilegala

Zašto uvijek mora biti bolje

ono što je izvan svakoga opredjeljenja;

zašto protiv svoje volje

vodim borbe istrebljenja

jer ja uvijek bolje prođem

kada sam u ilegali

nego kada glasno dođem

vikati da nešto fali

gluhim, slijepim sestrama i braći.

Nema ljepše sreće od sakrivanja

kada noć je duga, dan je kraći,

nema slađe od izbivanja.

Naravno da napad mi je lakši

kada prema svjetlu virim,

to je sigurno u mojoj praksi,

i kad iznenada sve zakrilim.

Nema slike kao što je mrak,

nema riječi kao što je šutnja, muk.

Nema smrti kao što je krak

iz dubina kojim zbori puk,

onaj ondje gdje se stajališta zbrajaju

i gdje nema nikakve dileme,

gdje se ilegalci nikad ne razdvajaju

niti od njih ima treme.

Uvijek ću se vraćati

k sebi samoj, svome rodu,

u svoj brlog povraćati,

ne slijediti modu

po kojoj si liječim traume

na narodu i sve do peta koljena.

Odlazim kroz podrume

kako bih se odricala plijena

što ga uzdižu na hladne spomenike.

Mrtvi zbore preko mojih djela.

Ja njih sve osjećam, nemam slike

nego samo znam da imam udjela.

25.10.2014. 21:21