Možda te je moja anđelica
noćas posjetila na tvom putu;
možda zlatna njena strelica
zadala je tvome srcu ranu ljutu.
Pješački sam hrabro pokušala
stići tamo gdje su bile lastavice
pa sam ih u molitvi poslušala.
One dale su mi krila moje anđelice.
S brda, s dola otišla sam krilima
daleko u onom tajnom smjeru.
Sve su vrijedne pčele svojim rilima
pozdravile moju dobru namjeru.
Tako ostadoh bez krila pješakinja,
ostadoh sa srcem na dlanovima,
tužna kao nebeska prosjakinja,
osujećena u svojim planovima,
no, već je srce izmolilo i zavapilo,
do Boga je stigla moja nesreća
pa je mene opet svugdje bilo
gdje pronađoh krila veća.
Na tim krilima ti anđelicu svoju šaljem
da na onim sastancima bude prva.
Tamo ja ti preko njinih ruku predajem
puno većih pozdrava i udvaranja mrva,
ali me je strah da ćeš čuti
kako neslavna je moja pustolovina.
Ostali su tragi ljuti,
od pčela i lastavica moja domovina.
27.10.2014. 18:39
Nema komentara:
Objavi komentar