Razočaranje

Čime bih Te mogla razočarati,

možda stihom nespretnim

ili čime bih Te još zamarati,

nekim klikom možda nesretnim?

Ono što si vidio u meni

ispod svake doline je nisko

pa me ipak milostivo oplijeni

kao da Ti nije ništa sklisko,

ništa tako neznatno

kao što sam neka ja,

neko trnje blatno

rizičnoga područja.

Kad si jednom uspio me pogledati,

kad si jednom otkrio mi bijedu,

što još može dalje se poredati?

Možda nit što vještice opredu?

Ili da li sam te gorko uvrijedila

jer sam prozborila sablažnjivo,

mogućnosti prorijedila

namjerno i nezajažljivo?

Možda bila sam prepoduzetna

kad sam pokušala dokučiti

što je ljubav neka presretna

koja ne zna kraj polučiti;

možda ne valja što smetam neprekidno

mjesto da još malo bolje pazim

kako izići iz blata što je tako selektivno

pa da k nebu ja zalazim

lako, poput riječne struje

kojoj samo treba se prepustiti,

makar vodopadi blizu bruje,

a ne dušu vodi strustiti

i silom teškom gurati se ka plićaku.

Vodopadi nose rijeke sve ka moru,

a ja kopam svoju stopu svaku;

možda usamljen si na izvoru.

14.10.2014. 19:47