Oporuka

Pjevala bih domoljubne pjesme,

sanjala bih domovinu kao da je nemam,

ali veće su mi ove stvari prijesne:
ja se opet srcem za domovinu spremam.

Tu sam, cijelo vrijeme tu sam,

ipak moram opet krenuti na putovanje

kao da po prvi puta domoljublje kušam.

Srce moje samo muku žanje.

Da te nisam ovih dana, brate, srela,

mislila bih sa mnom nije sve u redu

jer mi samo kletva gori nevesela.

Sada nalazim se u velikom slijedu,

oko mene sve je više jauka i vapaja.

Tu li jesi, domovino moja,

već pomišljah: evo meni kraja,

evo meni uzaludna boja,

a sad silna je sirotinja zadobila odijelo,

sve je više naroda odrpana

ponijelo na sebi srce smjelo,

puno dostojanstva skrhana

i pronašlo je sebe isto tamo gdje sam ja,

niti ne dišu, a govore;

posljednjim sam snagama podpisala

da je dosta noćne more

jer ne može se više niti šakama po stolu

nego mjesto oporuke treba jedan glas.

Još ću jednom odigrati svoju rolu,

izdahnut ću na štandu koji moj je spas.

Posljednjim još snagama u svijesti

čujem kako zvijeri riču,

kako žele moje srce staro smesti

pa mi na sve strane viču

da me želi spasiti sotona.

Sada su se otkrili jer misle da sam potučena,

misle, ne zna više ništa ona,

a ja uskrsvam usred naroda izmučena.

14.10.2014. 09:58