Predpostavljam da nisi bio uvijek samo moj,
predpostavljam da nikada te nisam imala,
a ipak za tobom bih krenula u svaki boj,
s tobom mi je ova kataklizma jako mala.
Od tebe ja imam puno više dobročinstva
makar ti si svima oko sebe bio sve.
Tko te nije pratio na putu tog jedinstva,
sam je sebi uskratio velike pobjede.
Zato jasno ti je da u tebi vidim Krista
jer je samo On za sve to sposoban.
Ništa mi ne znači svjetskih čuda trista,
Krist je meni s tobom sasvim osoban.
Zato tebe držim svojim, odabirem svetim
i osim tebe nitko drugi ne treba.
Tako uvijek prema tebi mislima ja letim,
ma gdje bila, daleko do neba.
Znam da tvoje je opredijeljenje
jednako svim sestrama i braći,
ali nitko meni nije takvo stijenje;
tvoj je put do Boga meni najkraći.
Čak i tada kad pogledam patnju,
ti si taj u kome vidim svjetlo,
put do neba i sigurnu pratnju
ili protiv grijeha savršeno dijetlo.
Krista si mi dao, nudio Ga svima;
nema u životu takva mi vodiča.
Još i puno veća ti si meni plima,
spašavaš me uvijek uzaludnih priča,
prevelika truda ljudi oko mene.
Tako malo zborio si, a rekao najvažnije.
Tako lako ti je bilo odagnati sjene,
liječiti sve boli, stati tamo gdje najžešće brije.
Kad ti kažem da si svet, da si prizma
kroz koju se Bog mi očituje,
ne daj da te robi ova kataklizma;
Bog te ljubi, Bog te savršeno čuje.
10.10.2014. 03:14
Nema komentara:
Objavi komentar