Kada željela bih izmisliti sebe i domovinu
ne bih našla ništa drugo nego Hrvatsku i ovaj grad.
Tu sam uvijek nalazila samo pustu trinu,
grozne apetite, vražje djelovanje i mog puka jad.
Tu sam, usred ova historijska pakla,
pronašla sve ono što mi stranci napominju:
da sam nedostojna, samu sebe smakla,
da sam u začetku osudila se na milostinju
jer me drže jedva nekako u rezervatu,
jer me mora sila neka strašna, vladajuća
posvema istrijebiti vlastitome bratu
jer da ništa ne valjam, da mi gori kuća.
Upinju se zvijeri, a sve da me razuvjere,
upinju se na sve strane mene jadnu uništiti.
Osjećam na koži svojoj strah bez mjere
koji samo želi mene tužnu još potištiti.
Obraćam se Bogu svome kojega mi napadaju,
koji kazuje mi da sam vrijedna iznad svega,
da mi zato niti kamen pod glavu ne daju
jer je Njegova prekrvava mi stega
izvor svake moje vrijednosti i dragocjena.
Naiđite mi, svi moji istrebljivači
da bi narasla do neba moja cijena,
koji prijetite da od Boga svi ste jači.
Pa kad sam tako ušljiva i premizerna
kako govorite vi, koji svu ste pamet popili,
kad sam vama kuga neizmjerna
i kad ste mi već odavno sve vitezove pobili,
što se pjenite toliko oko moga silna jada?
Što ste silne planove stvarali na mom rođenju?
Što me uvjeravate da sam sitna i premlada?
Što vas tako motivira k mom onemoćenju?
Ja to ne znam. Kad bih spoznala si moć,
više ne bih imala ni sebe, niti kakve vrijednosti.
Boga, kojega svi znaju, zovem u pomoć
pa da vidim tko je tko u vjernosti.
26.10.2014. 12:15
Nema komentara:
Objavi komentar