Sada, kad se nisam ni probudila,
gledam poluslijepim očima
slavu ljudsku koju je pobudila
slava stara među našim ocima.
Udružila se lijepa tradicija
s mladošću i, nadasve, darovitošću
pa je tenis ispao delicija
koja uživa se ovdje skrovitošću.
Uvijek stižem jedan dan prekasno
biti vjeran sportski navijač,
ali sjećanje me služi prekrasno
na hrabro probijanje kroz drač,
na mukotrpnu borbu stazama uspjeha
koju pratila sam nedavno u povijesti.
Tu je bilo žala, suza, smijeha
i sad slušam samo lijepe vijesti.
Sjatilo se pučje svjetsko odasvuda
na moj zagrebački glavni trg;
ove godine i svaka baba luda
pojačala svoj domovinski trk,
čak i ja sam doživjela tuđa priznanja
za moj svakodnevni život i običnost
pa sad vidim koliko je vrijedna sanja
moja osobna tragedija i komičnost,
koliko mi vrijedi sve što posjedujem
i sve što jesam ovog časa,
kako skromno šutim i proslijeđujem
slavu domovinsku koja stasa
za vremena nakon dugotrajna ropstva.
U pobjedama sva sam nenavikla,
ovaj narod samo gleda kako opsta
trudna ruka, samo na boj svikla.
Ne dajem se često u sfere nogometa,
ali naša repka zaista mi puno obećava.
Hrvatska će biti domovina cijelog svijeta
jer se u slobodi snaga uvećava.
09.09.2014. 08:01
Nema komentara:
Objavi komentar