ZA DVA TJEDNA JE VELIKI BLAGDAN
FRANJEVAČKOG REDA, ROĐENDAN SVIH FRATARA, SPOMENDAN SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA.
Mora biti neki dobar razlog zbog
kojega dva tjedna prije velikog rođendana slavimo rane Svetoga Franje. Krv mučenika
za vjeru sjeme je kršćanstva, a rane Svetoga Franje sjeme su ogromnoga pokreta,
punog plodova i izobilja milosti Kristove.
Sveti Franjo nekako nije mučenik
zbog toga što su ga boljele i mučile rane koje mu dade Gospodin. Franjo se je
više mučio oko toga kako napisati jedan dobar, otajstveni pravilnik za svećenike.
Rane je dobio u blaženom molitvenom životu kao potvrdu vjernosti Kristu, kao
veliku nagradu za pravu i istinsku vjeru. Uvijek u ova vremena možemo reći da
je sve drugačije nego nekada, ali zapravo i nije. Svijet se gomba s Crkvom i
miješa se jako u njezine poslove, profanira sveta otajstva. Često progone Crkvu
kršćansku, progone kršćane, i kler i laike. Za to vrijeme Crkva traži i
istražuje bolje puteve kojima će svijet doprijeti do Boga i malo zaći u blaženi
život. Crkva to radi zbog toga istog svijeta koji je progoni.
Tako je i Franjo zastao pred
vječnim pitanjem kako pomoći svijetu da vidi ono što vidi Crkva, Boga i kako
iznaći bolje puteve za klerike da ugledaju ono što je on tako dobro i jasno vidio.
Veliki je događaj dobiti vidljivi Božji pečat na ljudskome tijelu. Mnogi nose
na sebi stigme. Franjo je najupečatljiviji vjernik Božji po svojim stigmama,
sigurno Isus nije dao Franji tako slavne rane samo za to da mu potvrdi ono što
je Franjo znao i bez svojih krvavih rana, otajstvo kršćanstva. Rane Franjine su
vječna poruka Crkvi, cijelom svijetu. Iz rana Franjinih rodio se novi veliki
crkveni red. Dok se mučio sa svojom stigmom, Franjo je samo mislio o prevelikom
svome zadatku i pozivu: kako sastaviti što jednostavnija pravila, a djelotvorna
više nego bilo koje drugo pravilo i savjet prema kojem se dolazi do blaženog
života. Kako pomoći jednim potezom svim ljudima i svakome pojedinom čovjeku,
bez obzira gdje je i kada se rodio.
Da bi čovjek znao tko je i odakle
dolazi te koja mu je svrha na zemlji, često mora propatiti i pasti u najveću
bijedu jer tada je potpuno ogoljen i bespomoćan, zaboravlja sitne pakosti,
zaboravlja svoje obijesne želje i željice, zaboravlja da li je bogat ili
siromašan, zaboravlja na požude i nije mu niti na kraj pameti da laže, krade
ili uništava; samo se želi izbaviti iz patnje što prije. Čovjek koji pati,
bolje vidi što je u životu zaista važno. Čovjek koji pati, zna da je na sudu i da
stoji pred vječnom Istinom koju prihvaća, što god bilo, ili odbacuje. Franjo je
u srcu teško patio zbog nevjere ljudi. Spoznao je kako duhovna snaga spašava
čovjeka čak i kada pati u svome tijelu. Ljubeći Boga, nije uopće tražio za sebe
spas jer je sigurno vidio da je spašen. Patio je zbog svih drugih i želio je
pomoći svijetu da se spasi. I dobio je nagradu Kristovu, dobio je rane, ali
i saznao kako treba sastaviti pravilnik za ovaj obijesni svijet.
Prije nego što dođeš u okolnosti
u kojima moraš jako patiti, možeš to spriječiti. Možeš se sabrati i svojim
načinom života preduhitriti prebolna ranjavanja svoga tijela i duše. Spas je u
malom, ali učinkovitom odricanju od svjetovnoga bogatstva, od pohlepa pretjeranih
i požuda. Izgleda jednostavno i nevažno. Ne moraš biti veliki mistik ili vrlo
učen čovjek. Ne moraš se naoružavati, ne moraš biti pametniji od drugih, ne
moraš biti čak niti zdrav. Ne moraš se uopće truditi oko preživljavanja jer
Franjo nikada nije morao brinuti što će pojesti i što će odjenuti na sebe. Brini
za druge oko sebe i zaboravi sitne neugode i neprilike, to je zanimljivo,
sigurno si jači od problema svakodnevice. Kad primijetiš da su oko tebe ljudi u
biti nesretni, dobit ćeš od Isusa sve što ti je potrebno i spoznat ćeš svoju
svrhu, tvoje sitne brige i rane pomoći će ljudima oko tebe, a ti ćeš zadobiti
blaženstva i vječni život. Ne čekaj da ogladniš, promotri zasićene ljude oko sebe,
ranjeni su u svome duhu. Dobro vidiš njihove nedostatke, ali to nisu grijesi
njihovi, to je tvoja najveća rana, tvoj grijeh. Obrati sebe, pogledaj svoju
garderobu, puna je, a ti nemaš ništa za odjenuti. Ne gledaj izloge, ni drugi
nisu zadovoljni svojom odjećom. Zar ćeš zbog jednoga kaputa i zbog staroga
kruha patiti? Izgubiti čitavo životno bogatstvo? Zar ćeš propustiti priliku za istinski
život i pomisliti kako je tebi bolje nego mučenicima? Ti si mučenik na škrtim dlanovima
svojim, tvoja rebra su probodena, a noge su ti zauzdane i pribijene na križ. Oprosti
svijetu, oprosti sebi i kreni u obnovu. 17.09.2014. 08:50
Nema komentara:
Objavi komentar