Orlovi rano lete

 Kriste moj, u zadnje vrijeme samo trošim stranice, trošim početke koji nemaju nastavke. Željela bih opet k Tebi prići s novih stajališta, željela bih pogledati jesam li promijenila obzor time što sam malo odmakla iz velike blizine Tvoje. Velike si mi rezultate dao, plodove koji su mi gotovo doslovno pali s neba. Velika si mi čuda učinio, a ja nemam usredotočenosti za svakodnevni molitveni život. Nedostaju mi naši razgovori.

Vidjela sam kako bijeli orao odlijeće velikih raširenih krila koja se pretvoriše u sliku ratnog zrakoplova. Da li to meni opet podsvijest šalje zakukuljene poruke? Nisam bila ratnik, a vidim poprišta koja nisu prikazivana u medijima i ne znam odakle mi to. Jesi li u ratovima strašan kao sudac ili otkrivaš neke ljepote života vječnoga redovnim ratnicima? Uvijek mislimo da je rat nepoželjan, kao da Tebe u ratovima uopće nema. Nemam prilike provjeriti. Sigurno se objavljuješ puno zornije ljudima nego u miru, to mi nije palo na pamet. Jedno iskustvo koje nemam, kako da to razmatram? Kako može ratni zrakoplov predstavljati bilo što pozitivno? Ima li to veze s onom zmijom, pribijenom na drvo? Pogled na sredstvo kojime kažnjavaš narod. Ali Ti nikada ne kažnjavaš. Kako da Te pronađem u nekoj slici bojnog zrakoplova? Pogled na Tebe, na Tvoj križ pretvara se u odlazak. Da li to posljedice mojih grijeha nestaju, da li mi je to znak da se onakve nevolje neće ponavljati?  Krila velikoga orla znače mi uvijek spas. Sigurno sam upamtila neku scenu iz nekog filma u djetinjstvu. Neku alegoriju.

Orlovi rano lete. Kraljevi su na svojem području. Ti si kralj, uzdignut za spas, uskrsnuo za kraljevanje, uzašao Ocu s desne. Kako je potučenima na ratištima, o tome se često govori. A kako je pilotima? Često gledamo u filmovima pilote kao da su najmoćniji na svijetu. Ne prikazuju se njihove psihološke drame. Kako je pilotima bombardera? Računaju li da će preživjeti, žele li preživjeti, susreću li se s Tobom na najteži mogući način, kada su uvježbani ne razmatrati nego samo djelovati? Nose li sa sobom u budućnost osjećanje nepodnošljive krivnje koje im peru političari? Kako popustiti takvom ogromnom aparatu i prepustiti se bez obrane napadima, kako opraštati? Razmišljaju li bojni piloti negativno o sebi nakon što prežive ratove? Da li umiru u Tvom naručju, gore, u nebesima, da li po koji od njih izgubi na kratko svijest ili misli da je heroj ili zločinac? Cilja se, a stradava narod. Što se tu može, govore ljudi. Što sam sebi govori pilot, što mu Ti otkrivaš?

Zašto sam vidjela bojni zrakoplov u kontekstu nečega najpozitivnijega, spasa? Ne razumijem zašto zmija, koja je oličenje zla, djeluje spasonosno. Tvoj križ i uzdignuće je oličenje dobroga na križu koje se predaje. Ne razumijem tu usporedbu, niti što mi ima značiti. Zlo nikada ne postaje dobro, ali Ti i od najgorega činiš velika dobrotvorna čuda. Zrakoplov je odletio u vis, nije nadlijetao zemlju nego je krenuo okomito prema gore. Vide li Te današnja djeca kao što gledaju ponekada neki stroj, a ne kao neko živo biće iz životinjskog carstva? Dječacima je velika igra upravo u tome da lete u zrakoplovima i ponekada načine ogromnu buku svojim djelovanjem, ali to djelovanje je bombardiranje, o tome mali dečki ne razmišljaju. Sanjaju o letu u nebo, u svemir ili o precizno naciljanim metama.

Moj orao je poletio pa sasvim raširio ogromna bijela krila i tek zatim krenuo kao savršeni stroj put neba. Narod se morao suočiti s prokletom zmijom i prihvatiti od nemrskoga lijek. Uzrok zla liječi kad je na križu. Naročito liječiš Ti, kojega su razapeli kao najgorega zločinca, razapet tamo i predan čovjeku. Jesu li piloti razapeti u svojim zrakoplovima? Jesi li se to Ti preobrazio na križu, jesi li pokazao mučiteljima svoje pravo, čedno lice? Jesi li postao u letu tako dobro i konkretno usmjeren Ocu? Da li je to On raširio svoje bijelo naručje kada Te je uzeo da Te, opravdanoga, prihvati nakon premnogo patnje i žalosti? Djeluje li ljudska mržnja na svete tako, kao neki dobar katapult u nebo? Moguće, srditi ljudi podhranjuju svetima napore, uvećavaju im zasluge. 14.09.2014. 18:38