Uvod u problematiku falsenota

Uvijek se moraš iz početka dokazivati.

Kakav dan, potpuno sam bezidejna.

Moram otići po stick koji sam zaboravila u kopiraonici.

Ne znam da li postati kakav stari bivši post s bivšeg bloga

ili objaviti velebna “Sabrana djela”

ili pripovijedati.

Najgora sam kad naviještam, evo važnog podatka, Krista koji mene probudi iz jugoslavenskog sna. E, neće me dobit’ više nikad komunjare; njih se prepozna na kilometar, ali mnogi  katolici naši dragi po medijima kao da ne vide razliku između vjere i tog nihilističkog mentaliteta pa prihvaćaju navedenu ideologiju te ju kompiliraju s kršćanstvom.

Drugo je kad Katolička Crkva moli za vladajuće, katolici mole za sve i svakog, a drugo je od komunjarskih političara tražiti vjeru i povjeravati im svoje povjerenje. Vjera je za otići na misno slavlje, a ne za politiku, a naročito ne u gospodarstvu gdje je samo jedna igra dobra: čisti računi – duga ljubav.

Ako katolik ljubi bližnjega, ne znači da mora bezrezervno prihvaćati bilo koju ideologiju, čak i ako je demokršćanska jer već i to je neobično da netko predpostavlja demokraciju kršćanstvu, to mi je malo nezgrapan naziv za političku stranku, ali nekog boljeg naziva niti nema. Radije sam konzervativna.

Pojam “vladavina naroda” je zastario, imali bismo provjeriti postoji li kakav više priličan izražaj kao što je, primjerice, “sreća i blagostanje” koje nam donosi ugovor o pridruživanju tamo kamo već odavno pripadamo, ali ne potpuno. To nam je križ hrvatstva.

U svakom slučaju, nema bolje ideologije i više od ideologije, od vjere katoličke koja svojim ustrojem pruža i pravo građanima, i vladavinu naroda, solidarnost, supsidijarnost te sreću i blagostanje.

Ono sve drugo što katolika čini katolikom već je sasvim druga tema.

1806 855