Pashalna mrs jadnoga skota

Da li da prestanem pjevati na ovoj visoravni,

u ovom udubljenju u kojem se odmaram

i čekam kamo ću krenuti dalje. Pradavni

mi navodi prorekoše da ipak stihove stvaram.

Hoćeš li me navesti da činim nešto novo,

hoćeš li postati tako strog prema meni

kao da ja ne znam, kao da ja nisam trnje ovo?

Znam volju Boga, moja je volja u njezinoj sjeni.

Samo, meni je raznih propisa previše i dosta,

ja slavim izjutra pa sve do ponoći umorne.

I taj teret na leđima što mi vijekom osta

vučem za sobom kao prijetnje sumorne.

Ako i pronađem neki dar, ostajem poslušna

i meni se lijepo Gospdin otkriva.

Ja niti ne znam patiti od tereta zdušna,

toliko ljubavi Njegove sakrivam.

Pa što ako postim po cijele dane,

pa što ako se dogodi gozba Muke?

Ta, meni bez Njega niti ne osvane;

zar da strahujem od zakona ruke?

Ako si jednom zaljubio se strasno,

vidio si kako zakoni nisu za svakoga

i znaš kako se nikada ne mrsi slasno.

A ja košuta sam utažena, koraka lakoga.

I što ja imam s ovim svijetom, punom pesti,

u kojem se blaguje i uživa, i život se čuva?

Što ako ne znam kada ću opet jesti?

Jedini je moj Bog moja vjerna pričuva.

On je Taj koji mi života daje,

On je taj koji o dahu odlučuje.

On je ognjište srca, moje domaje,

i ja samo Njega zaista čujem.

Ja se petcima odričem života,

ali ako naiđe sotona, pijem i pušim

pa slavimo zajedno bijedu toga skota.

Time ja sotoni nade porušim.

Duh je Božji daleko od čovjekove discipline,

moja je molitva životna i uvijek nova;

a osim toga vidim i žrtve moje kotline,

strašno pati sotona od mojih okova,

ali zakon to ne propisuje nikakvim povodima,

jedan je drugi u mojem srcu zapisan.

Ja uvijek volim blagovati na sprovodima,

A kada imam Zaručnika, visim na klisam

i ne pada mi na pamet da u nečemu uživam

jer imam Njega i drugo mi ne treba.

Ono ne bijahu tvoje riječi već smrti uplivak.

Idi, sotono, od mene jer ja sam ta koja vreba.

3006 2327