Tekma u praznom gradu

Tekma u praznom gradu

Žvačem posljednje ostatke hrane, kupljene u Hrvatskoj

i veselim se Uniji kao novoj godini.

Bit će to fešta godine na zemlji i na gori nebeskoj,

posljednje piće kojemu se ne izdaju računi.

Apeliram da se vrate s mora ljudi jer grad je prazan,

a cijela Evropa dolazi na oglede,

željna je upoznati kraj zabačeni, lijep i bezobrazan;

svi žele  na sebi znatiželjne poglede.

Oni glavonje što nikada ne feštaju,

ne znaju što će propustiti, kakve sve gušte

i kakvu dobru klimu. Ne znaju

kako nije dobro činiti takve propuste.

Zato mi svi smo došli i ostali tu gledati prijenos

velikoga novostoljetnog spektakla.

Pripremamo se doma kao za tekmu, zadnji iznos

predali smo državi za tulum od stakla.

Sada, kad nemamo više ničega u vlasništvu,

sada kad je na prodaju sve što se kupiti dade,

sada je vrijeme polako došlo sjajnom duhovništvu

ove hrabre zemlje da se svi riješe depre i dosade.

Više se nećemo uzrujavati, dotjerani do zida

i ostali bez životnih sredstava. Dižemo ruke

od pipkanja po kestenju, ruke nam lijene vida

šampanjac i žuja u potocima, takve smo struke.

Samo nas jedna utjeha vodi naprijed

u ovo pripremano samoubojstvo:

još uvijek smo katolički narod, usred

Babilona, ali je s nama Presveto Trojstvo.

3006 2116