Sveti Petar i Pavao

Sveti Petar i Pavao

Danas promišljam o svome posinstvu

koje zadobih s tvoje strane

jer opet nastaje pripovijest slična ovoj.

Jedan je učitelj u svojemu pravdinstvu

postao rano slavan i bez mane,

ni jednoj se nije protivio nauci novoj.

Jedan je ribar u svojoj skromnosti

sanjao dobar ulov i dobre mreže,

čak je želio nahraniti ljude. 

Ribar je bio marljiv u pomnosti

kakvu ima samo Krist koji te veže

za svoje visove i svoje sprude.

Dogodi se te ribar otkri ulove tajne

te neki za stalno krenuše za njim

dok svjetina bijaše okolo razasuta.

Učitelju sam Krist pokaza puteve sjajne;

on poludi od ljubavi sav i sasvim

kojom bila je svjetina obasuta.

Kada je učitelj susreo ribare neke,

oni mu rekoše svoje sve tajne ulova

i upitaše ga da li o tome što zna.

Učitelj zatraži da ga odvedu do rijeke

te iskuša stručno od nauka nova

i tada on nađe onoga prvog ribara.

Nikako nisu sklopile se tvrde ruke

s mekim dlanovima, niti bilo je parinstva

među ovima koji bijahu zaljubljenici

istoga Krista, Boga i njegove Muke,

ali poradi kojega primiše se posinstva.

I krene jedan u visove, drugi po ugljenici.

Ne znadoše kojemu teže je bilo,

niti tko od njih dvojice bio je sretniji.

O svemu su se dogovarali,

a svjetina je dobila što joj se snilo;

svatko je u nečemu bio spretniji

i nisu se nikada pravo odmarali.

Obojica za Krista živote su predali,

obojica sada mnoštvo sinova hrane.

Svi zbore samo o njihovom jedinstvu.

Za njih dvojicu su svi mozgovi premali.

Danas te svete svjetina slavi dane;

i ja se radujem opet našem općinstvu.

2906 2152