Stihija

Nije zgodno proučavati grijeh jer je preopasno. Ipak, da bi uopće skužio napadača, moraš ponešto osnovno o takvoj individui znati. Tipično što se zna o sotoni jest da je jako lijep, jako lukav i preinteligentan u zlu. Gospodin Isus nam govori da se dobrar čovjek po djelima poznaje. Kada nema dobrih djela, odnosno rezultata – to je sotona.

Povod ovome promatranju je logička pogreška po kojoj postoji organizirani i sistematski kriminal. Tipično je za ljepotana sotonu da nije sposoban ni za kakvu sistematizaciju ili organizaciju, a djela su mu brljanje, šeprtljava. On stvara opći nered.  Sotona postupa stihijski, on dijeli i samo ruši.

Tako padaju sve teorije urote pa makar bile urote vrlo često stil sotone.

Primijetih kod nekih prosvjednika da o vlasti to ne govore, a upravo mi izgleda da najviše zbog toga rušilačkog mentaliteta i kreću u prosvjedovanje na ulici pred Ministarstvom.

To je isto ono što je bilo užasno u agresiji na Hrvatsku devedesetih. Ruši, samo ruši, mrzi i prijeti, navali silnim oružjem na goloruka, a kad si sam, skini se i laži, muljaj, cvili i slično – to nije bila nikakva vojska, nije bio rat, nije bio sukob u građanstvu ili pobunjenički nered, to je bila agresija, napad bez ikakve logike. Toga ni u Jugi nije previše bilo jer se poslije pokazalo kao obično divljaštvo. Nisu to samo i općenito komunisti, to je taj debilni mentalitet koji se očituje u ‘rezultatima’ i djelima sotone.

Primjerice, u staroj totalitarističkoj državi obični ljudi su uglavnom učili latinicu,a malo i ćirilićno pismo i tako je bilo po cijekoj državi te se većinom pisalo na latinici. Nije bilo puno javnosti koja bi govorila nešto protiv običnog pisma. Postojanje pisma je dokaz kulture. Ćiril i Metod su nam izmislili pismo i proširili, ali smo uglavnom prihvatili latinicu.

Na žalost, sotona ne može reći tko je i što je i ne može se predstaviti imenom, prezimenom ili to čak i napisati jer je to osoba lažnjak koji se skriva u zamumuljenome. Sotona je uzeo ćirilično pismo u toj svojoj agresiji radi zastrašivanja i kada su agresori god mogli, črčkali su grafite nad svojim masakriranim žrtvama što je pokazatelj mentaliteta koji spaja neuobičajeno baš ćirilično pismo s najvećim razaralačkim i divljačkim nedjelima.

Sada sotona provocira namjerno ili nenamjerno, zlobno i ljubomorno. Ponovna pojava ćirilice nije ništa previše promišljeno nego je samo jedna kap u moru stihije. Ćirilicu jedino po tim masakrima i pamtimo. Sotona dijeli ovu vlast, opsjeda i nudi sredstva i alate, oružje. Ali nije to organizirano zlo jer u biti zla je nesposobnost bilo kakve organizacije. I veliki kukavičluk.

Vlast ne masakrira. Niti jedna vlast ne može postojati i opstajati samo kao zlo. Činjenica da se u javnim prostorima pojavljuje opet jedno pismo koje samo po sebi nije ni dobro, ni zlo je samo znak da sotona nema baš neku sistematsku i organiziranu namjeru i da posiže za onim što je obično prekopiravanje i ponavljanje i nije nešto originalno i inspirativno. Sotona udara gdje god stigne, tu nema reda. Nema logike.

Jedan primjer su zakoni Republike Hrvatske. Izgleda da narod ne ide često čitati zakon, a i ovima je u sabornici potrebno uzaludno puno vremena i bez rezultata i dobrih djela kako bi pokušali zakone iščitati. To samo dokazuje da su ti neuspješni pojedinci u Saboru još uvijek donekle pismeni jer tko zna pročitati, napisati i govoriti ne može razumijeti te zakone. Jer nisu niti logični, niti sistematizirani, niti spominju realne probleme nego izmišljene.

Kad smo kod pismenosti, netko se hvali kako i Romi imaju svoje ploče na Učilištu na romskom pismu i jeziku. Smiješna li protuargumenta. Za Rome je jako veliki napredak u kulturnoj integraciji da svoj jezik imaju i da počnu pisati jer su prije i inače govorili jezik onoga naroda u kojemu su se nalazili. Te ploče romske samo dokazuju kako je hrvatska inteligencija kulturna i kako je tradicionalna i izgrađivalačka pa je korisna većini i manjinama. Hrvati ne ruše. Ne uništavaju. Ne postupaju stihijski.

Još jedan znak loše i neorganizirane vlasti jest pripovijedanje o gospodarstvu. Gospodarstvo ne riješava političke, ideološke, filozofske, sociološke, psihološke, nacionalne, obiteljske i neke druge probleme. Gospodarstvo je također samo sredstvo. Sotona se klanja novcu i zaradi, prihodima i profitu kao da mu je to neki cilj djelovanja. Pohlepa ne može biti cilj, to je samo pokušaj organizacije i sistematizacije grijeha. Grijeh nema struktura, odnosno destruktivan je. Idiotizam je pokušati graditi nacionalni identitet na ništavilu.

Još jedan primjer su elgebeteovci koji slave požudu.

Stihija ne traje nikada. Čak niti jedan psihopat na vlasti, ili totalitarist, ili bilo tko ne može dugo držati neodrživo.

Prosvjedi postoje u ovoj državi još od kada je demokratski stvorena devedesetih godina. Samo se nešto pokušava prikriti, a o nečemu se ‘izvještava’. Kod ovih naših prosvjednika u Savskoj postoje još živući dokazi da je rata uopće bilo jer ljudi u narodu niti to ne bi smjeli pamtiti. Prosvjednici su jedna slikovita odmazda za polupismeni narod. Jer narod živi i razvija se, napreduje uvijek, to je nezaustavljivo. Narod ne ide u parlamente. Prosvjednici su slika ovoga naroda, u narodu, iz naroda. Kultura se ogleda i na mnoštvo drugih načina. Na kulturu je ljubomoran sotona pa ju napada i narod koji izgleda nepismeno radije će se odreći čak i pismenosti ako treba da bi opstao kulturan. Jer pismo ne jamči kulturu, a može se stvoriti u tili čas, uvijek ljepše i bolje nego ikada. Dokaz je hrvatskoga kulturnoga identiteta u svakoj pojedinoj hrvatskoj duši. Ona ustraje već toliko dugo da ju ne možeš poništiti jer je trajna pa makar se i umisliš da ćeš ju običnim pismom ili zakonom nadvladati.

Te sve napadalačke grabeži pokazuju zavist i ljubomoru, zlobu onoga tko ne može postati Hrvatom. Sotona se pokušava deklarirati i potpisati i time samo ukazuje i očituje tko ga i što toliko nervira i stvara mu komplekse. To je hrvatka sloga, vjera u Boga Jedinoga, Gospodina Isusa Krista pred kojim pada ničice. 06.11.2014. 10:33