Ljubav u izlasku

Tebe dodirnuti velika je radost

i o tebi znati svaki šušanj,

svaku tvoju promišljenu blagost,

svaki srca tvoga tutanj.

Vraćaš me u prošle dane

kad su pjesme prve cvale

koje bile su bez mane

kao slutnje početničke, male;

kad sam prešla onu gornju crtu

preko koje mjerili su mene,

kad sam znala samo ljubav krtu,

kad su krenule na mene sjene.

Isto tako do tebe sam dolutala,

znajući već sve o tom sazrijevanju

i još sam uvijek samo plutala,

čudila se nerazumijevanju

svih tih strašnih ljudi oko moje osi.

Ti me nisi zastrašiti htio,

pustio si da me ljubav nosi

pa si čak i ljubiti me smio

kao da smo od svih jači vitezovi,

kao da smo zaigrali jako,

sve na spomen gube li se snovi,

ima li te snove lako

tko je gotov pribrati se svakog časa.

Mi smo tuđe obistinili,

s nama svaka slutnja stasa,

mi smo svoje učinili,

Bogu našem pokleknuli,

zadobili vječno zajedništvo

i sve slutnje polegnuli

za to vječno stvaralaštvo

u kojemu dodiri su naši.

Sve je to odavno jasno,

nas još uvijek ljubav krasi,

nama Bog je vjeran strasno.

15.11.2014. 17:32