Ako su nas pretekle sve kapi,
koliko tek proteći će slapova
pod kojima i stijena hlapi
i sva rosa s lapova
dok mi tiho sanjamo
o velikim nepoznatim krajevima
i kapljice sklanjamo?
Ako smo se otrgnuli zmajevima
kad je bilo vrlo lako griješiti,
koliko će tek nam grijeha
uzalud se smiješiti
usred iskušenja prijeka?
Ako znali smo pronaći put
tamo gdje sve jednako izgleda,
koliko će tek nam Božji skut
dati da nas sumnja ne izjeda
sada kada sve se vidi jasno,
kad je probijena samo jedna staza
po kojoj se hodi časno
i duž koje nema sraza,
nema sumnje, niti jedne prepone
koja bi zasmetala nam koracima.
Ako nam i put potone,
ipak vodimo se sjajnim zracima
koje oči su nam naše zadobile
jednom zauvijek za veliko putovanje.
Slatke su nas uze zarobile
jer smo jednom dali poštovanje
točno tamo gdje se vjernost tražila.
Dok su polja mrtvim dahom snivala,
nas je izmaglica oboje zarazila,
nas su rajska vrata očekivala.
Ako vidjeli smo svjetla usred mraka,
sada na tom sjajnom svjetlu lovimo;
sad nas nosi svijetla zraka
samo da po izobilju plovimo.
16.11.2014. 05:26
Nema komentara:
Objavi komentar