DALJE OD
SMRTI
Na čemu
gradiš život svoj i da li ga uopće gradiš? Možda držiš da su ti temelje u
životu dali roditelji i ovo društvo u kojemu jesi. Da li to poštuješ i
razmatraš li kakvi su ti temelji? Da li misliš da nisi ti kriv ako su ti u
djetinjstvu i mladosti ugradili neko ogorčenje ili ako očekuju od tebe nešto
što ti ne možeš? Ako na tome želiš izgraditi život ili sebe, karijeru ili
obitelj, kakva će ti biti građevina kad temelje nisi popravio ili sam izgradio?
Ako si uvjeren da ti nisi dužan i odgovoran za sve ono što su ti ucijepili,
kako ćeš samostalno i naglo postati odogovoran u budućoj gradnji svojega
života? Promisli dok imaš vremena. Projektiraj si život, koliko god misliš da
si za to možda prestar. Čovjek koji ne promotri svoje temelje, a ima ih koji ih
uzimaju zdravo za gotovo, ne gradi ništa i cijeli mu život počiva na trusnom
tlu i lošim pokušajima bilo kakve izgradnje; nikada ne stiže dalje od smrti. Čak
i ako su te naučili vjerovati u vječni život, postoji velika vjerojatnost da se
nisi nagodio o pitanju svoje smrti. Ako si sretnik koji nikada o tome nije
morao promišljati, sjeti se da li je tvoje srce zaista povjerovalo ili se samo
nastoji pogoditi s Bogom i zamoliti Ga da te sačuva od smrti kao od velikoga
neprijatelja kojega sam ne možeš pobijediti.
Svaki čovjek
je sam odgovoran za svoje temelje i za izgradnju svojega života prema krovu,
prema nebu. Nije to lako, ali je jednostavno. Zastani i promisli što i zašto
činiš. Ne moraš se samo nastojati nagoditi o smrti i izmaći joj, možeš si
načiniti vječne temelje. Samo ti si odgovoran za to i zaslužan ili kriv.
Evanđelje po
Luki, glava 14, redak 25-33
»Tko od vas, nakan
graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da
ga ne bi, pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti — počeli ismjehivati
svi koji to vide: 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' Ili koji kralj
kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li
s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne
može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.«
Ako si promotrio
svoje temelje, vidjet ćeš da nisu sigurni za gradnju. Samo ako si ih samostalno
postavio, možeš ih i popraviti i na tome graditi. Ako to ne učiniš, nemaš uopće
temelj i nikada nećeš uspjeti ni u čemu, a gorko ćeš se razočarati. Ne samo da
ćeš se zavaravati kako smrti uopće za tebe nema jer vjeruješ Bogu nego će ti se
možda život urušavati pod stare dane. Ima i bolje od toga, a svima je dostupno:
odrekni se velikih planova i bilo kakve gradnje bez Boga vječnoga, ne pouzdaj
se u sebe, ionako ne vjeruješ niti sam sebi nego misliš da si popio neku pamet.
Smrt je dar najveći
čovjeku jer omogućava Bogu da svakoga čovjeka uskrisi. Svi umiremo i imamo
priliku za vječni život. To je sve što moraš znati. Niti si ti bolji od drugih,
a niti jedan čovjek nije više od tebe.
S Isusom je putovalo
silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca
i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj
učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«
Mučiš li se u
životu, ti si spašen.
Planiraš li odreći
se onoga što su ti kao djetetu ugradili, ti si sam sebi rušilac.
Kako ćeš graditi iznova
život i temelje svojega života? Spoznaj da su ti temelji u Bogu, kojega sigurno
dobro ne poznaješ, već načinjeni i samo se uzdaj u svojega Graditelja koji ti
je samo jedno dao na znanje, a to je da ćeš sigurno umrijeti. Ako tako
kratkoročno pokušaš nešto učiniti, propadaš.
Kad se sve što imaš
i sve što znaš, sve što jesi postavi u te nepoznate Božje ruke, vidi se vječni
život. Tada se prepoznaješ s Gospodinom, Isus ti pokazuje tko je On i tko si ti.
Tada vidiš dobro i sve bolje svoju gradnju kojoj nikada nema kraja. Gradiš li
na propadljivome, ništa nećeš načiniti. Spoznaš li svoju svu računicu u
interesu koji je Kristov, tvoj križ je lagan, tvoja smrt ti je prijateljica. Samo
sebe, vrijednoga, svetoga, ali i grešnoga nosiš u smrt. A što je poslije toga? Nitko
ne zna? Ne! Isus ti daje vidjeti što je poslije i što je vječno, daje ti to
istoga časa kad se odrekneš života svojega i sebe. Tada ne vidiš više život pa
ne vidiš ni smrt, a postojiš još uvijek. Zadobivaš sebe, ali vidiš da je svaki čovjek
beskonačan, vidiš mnoštvo svetaca, veliki narod. Iznenadit ćeš se jer nećeš
možda pronaći nikoga svoga. Poradi na tome. To je tvoja gradnja, tvoj križ i
tvoj život u Kristu. 05.11.2014. 08:23
Nema komentara:
Objavi komentar