Krvava rosa

Hvala ti što me vodiš tako lijepo

i nije tajna nikakva u tome;

čovjek gleda, a sve vidi slijepo,

čak i moje očigledne tome

u kojima si ti jedini mi sugovornik,

naravno, u Kristu, nikako drugačije.

Ne dokučuje me prijetvornik,

a imanje nam je svačije

i to je najljepša ljepota ova sroka.

Velim to za pojedince

koji znaju pjesmu Probodena Boka

dok pripravljaju si pince,

sve za dane bliske Porođenja.

Ja te čujem i osjećam

svih tisuću dana od viđenja

kojega se rado sjećam,

koje još me obilato hrani

svom širinom Kralja našeg, Logosa

i sitni su mi svi ti dani

kao jutarnja nam ova rosa

kojom tek umivaju se šatoraši.

Ne odustajem od naših početaka

jer od čega onda žive svi dodiri naši,

a koliko tek ima svetaka.

Još je kratko do tog jubileja

kojega u krvi slavi

prijetvorna Laodiceja

da nas svježe smlavi,

ne znajući rosnoga podrijetla

u kojemu nevidljive mračne kiše

probiru se sve do svjetla,

sve do one moje opjevane niše

koja najmanji nam Oltar skriva,

prekrivena sada trenutnim događanjima;

zato nevinosti sve je viže živa,

rosu pali postojanim nadanjima.

04.11.2014. 09:38