Kad pripalim onaj žižak pod lampašem,
odmah padam kao ognjem oduzeta,
kao kad se lentom pustinjaka ja opašem
kad me tinjajuća blagoslovi vatra speta,
od sve silne molitvene navade
i od slatka društva kojem nazočujem.
Sveti moji zagovornici uvijek rade,
a ja samo katkada im vapnje čujem.
Kako je to vatra mirna i kako je vječna,
kako je to sigurno i istinito
da ne pogiba ni kaplja riječna,
da je moćno Božje sito
iz kojega prosipa se samo blagoslovlje
prema raju kojem srce moje stremi
jer ja jasno vidim svoje rodoslovlje
kojime me jednom davno Bog opremi
samo zato da se svima nama smiluje,
da nam veli da nam sve oprašta
i da mene isto takvim žarom miluje
kakvim sve mi te opačine ispašta
zbog kojih se izgubim u paklu.
Pakao je uvijek osim sada
kada gledam plamen taj u staklu;
sada živi moja slatka nada.
01.11.2014. 12:13
Nema komentara:
Objavi komentar