Kada prohujaju
vjetrovi sa sjevera
kroz noći,
svijetleće od sniježnih pahulja,
u meni će
prestati nevera
pa ću doći tamo
gdje je svih vjetrova vrulja;
izpotiha, iz
daljina i, nadam se, pjevajući
staru pjesmu
napuštenog zaljubljenog samca,
polagano ću
sigurno tad stići, predajući
baladu iz davnina
kao pjesmu starog znanca
iz krajeva gdje
se sunce i vjetrovi rađaju,
tamo gdje se
rijetki prijatelji znaju,
s one strane s
koje sjajne zvijezde padaju,
ondje gdje se
sljedbenici svome Bogu predaju
vedro i uz slatke
zvuke domovinske budnice;
tamo ja ću naći
tihe sreće, istinskoga spokoja
i tamo ja ću zaći
među kradljivce i bludnice,
kojih bit će
rastresenih i bez broja,
da im predam
svoje otresene rime,
da ih pitam da li
čuju moje ruke,
da li znaju kako
mi je ime
i da vidim da li
prestale su muke.
1011 0555
Nema komentara:
Objavi komentar