Blago onom koji umre

Blago onom koji umre

Među posljednjim ispisanim knjigama Staroga zavjeta, malo prije rođenja Isusa Krista, naglašeno i kategorično se govori o uskrsnuću koje niti davno prije nije bilo ništa o čemu ljudi ne bi znali ili što Narod Božji ne bi ičekivao.

Druga knjiga o Makabejcima, glava 7, redak 13

¹³Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. ¹⁴Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: »Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrsnuća na život!«

Kakva je, dakle, bitna razlika ili jedna od najvažnijih prekretnica, između starih spisa Svetoga Pisma i onih koji dolaze s velikom novošću koja je Krist koji, opet, donosi novo razdoblje svijeta i zaista uskrsava te se kao Uskrsnuli “vraća” na zemlju?

Razlika se sakriva upravo u tome našem izrazu kojim označavamo onoga koji “ne umire”, to jest, taj se, kažemo “vraća k nama” ili kažemo, primjerice kako se još nitko nikada nije vratio iz smrti da nam dokaže besmrtnost ljudi ili uskrsnuće.

Ono uskrsnuće koje biblijski narod iščekuje jest uskrsnuće na život

“A ti – za tebe nema uskrsnuća na život!«”,  govori mučenik koji ne želi iznevjeriti zapovijedi Boga kojega nam Isus kasnije predstavlja kao svojega Oca nebeskog.

Dok mi uglavnom vjerujemo da je naša duša besmrtna, mnogi mislimo kako je naša nevidljiva i neopipljiva duša vječna, a tijelo umire i pretvara se u prah i pepeo. Nešto slično tome vjerovanju postojalo je u Grčkoj za Isusova vremena kada je razapet. Antika, ukratko, drži također da se tijelo odvaja od duše u času smrti čovjekove.

No, biblijski narod Božji vjeruje da se duša može naći u nekakvoj “zemlji sjena” poslije smrti i raspadanja čovjekova tijela, a tek potom Bog svojom milosrdnošću uzdiže nekoga da uskrsne iz toga pakla i zaista oživi u slobodi vječnoj. Uskrsnuće, dakle, može biti i uskrsnuće na život i uskrsnuće na pakao. Čovjek na zemlji jest ponekad u paklu ako je u smrtnom grijehu, ne mora zato prvo tjelesno umrijeti.

Krist dolazi kao Onaj koji je istinski Život, vječni i blaženi život.

Njega Otac uskrisava milosrdnošću svojom i pravednošću kao što će i čovjeka uskrisiti.

Razlika je velika između nekakve neodređene besmrtnosti duše i katoličke vjere u uskrsnuće, prvenstveno u tome što u katoličkoj vjeroispovijesti čovjek uskrsava s tijelom čistim, svetim i preobraženim.

To je novost u Svetom Pismu, to je jedina novost u svijetu od kada je svijeta, vremena i prostora; ništa drugo pod kapom nebeskom nije novo. Zato je i teško i problematično razlikovati tu veliku novost, koja je Isus Krist, od raznih magija i praznovjerja.

Besmrtan čovjek ne doživljava ništa novo, on i dalje ne zna tko je i što je, odakle je došao i kamo ide te koja je svrha uopće njegova postojanja i uzrok dolaska u svijet i koji je uopće smisao besmrtnosti, odnosno ne-umiranja. Kome je potrebna besmrtnost? Zar ima netko tko želi biti u ovome paklu beskrajno?

Razlika između raja i pakla je u prvom redu u tome što čovjeku koji živi u raju nikada ništa ne smeta i nikada mu nije loše, niti teško i nikada, nikada mu nije dosadno.

Prva grozota pakla je dosada. Besmrtnost nam dosadi već u mislima na ovom svijetu pa odemo kupiti novi auto ili želimo stvoriti nekoga ili nešto što će trajati na ovoj zemlji u paklu duže od nas samih, a možda ćemo i pogledavati s vremena na vrijeme što se to događa na zemlji kad umremo. Ponekad se nastojimo utješiti među sobom. Ponekad se među nama rodi prijateljstvo, ponekad dođe među nas ljubav i stvaralaštvo u ljubavi. Ako tada prihvatimo ljubav, odlazimo u rajski život pa čak i ponekad u tom rajskom životu ostajemo i to kada spoznamo beskonačnost i zanimljivost života u ljubavi. Od Božanske ljubavi nema boljega raja i obraćenja, odnosno, u Bogu, koji je i Ljubav, jedino možemo razlikovati raj, kraljevstvo nebesko, kraljevstvo onih koji vjeruju Isusu. Tamo, k Isusu dolaze oni koji umiru, a umiru zato da bi ih Bog uskrisio po mogućnosti.

Možete biti besmrtni jer ste Božje stvorenje, ali postoji u besmrtnosti također pakao ili vječni život. I u besmrtnosti opet ste u istom položaju kao i prije smrti: prije ili kasnije, morate odlučiti da li vam je ljepše kad se dosađujete i gomilate frustracije u sebi ili vam je toga dosta i preko glave. Morate odlučiti da li vam se isplati pokušati povjerovati da ćete zaista umrijeti i da je to kraj života na zemlji, što je bilo, bilo je.

Morate jednom za života na zemlji, i to što prije-to bolje, odlučiti da li ćete pokušati iskusiti mogućnosti koje vas mogu dovesti do toga da pronađete raj na zemlji.

Morate pokušati otkriti kako ćete doći u takav život kojega će Bog naš i Otac na nebesima odlučiti opravdati svojim milosrđem.

Morate biti sigurni da ćete uskrsnuti na život jednom za uvijek.

1011 1556

»Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti!