Najdraži trenutak dana

Najdraži trenutak dana

Prolaznici moga života uvijek žele dovesti me k sebi,

dovesti mene šokom u neko naglo stanje prisutnosti.

Nikada ne stignem otkriti razloge njihovoj potrebi

jer uvijek moja gluhoća uzrokuje njihov bijeg u odsutnosti.

Tako me drže sve češće starom ludom mladolikih usana.

Lijepo je, Gospodine, doživjeti normalan životni mir.

Zaista dobra je samačka neka ponoć besana,

kada niti jedan me ne kinji viteški vjetropir.

Rekli su da ljudi ne stignu često

pronaći dubine svoje usamljenosti.

Ona je ponekad kao ukvasano tijesto,

ponekad je lijek protiv svake bolesti.

Da li to starost je i da li ja to zaista dugo živim

ili samo je hir između dvije životne postaje?

Da li moram još skretati stazama krivim

ili mi utabana staza samotni put ostaje?

Predugo sam tu, kraj tebe,

da bih pogrešnim nazvala ovaj naš zamak hramom.

Predugo već noćim bez tebe,

predugo već usamljenost mene obdaruje vjećnom hranom.

Usamljeni često odlaze u društvo i na sastanke,

samaca je više nego što izgleda.

Uvijek u društvu s olakšanjem pratim rastanke,

takva je samotnost koja mi od mene ne da.

Hvala ti što si odlučio dati mi od posinstva,

hvala ti što si u meni gotovo poginuo.

Učinio si čudo od nerazdijeljivoga jedinstva;

u meni si hram vječni podignuo.

1311 0444