Skok u ponor

Skok u ponor

Jedna od najvećih vrijednosti našega susreta

jest u tome što ga nismo morali ostvariti,

što smo mogli previdjeti se bez velikih okreta

i tada nas nitko ne bi želio rastaviti.

Nismo nužno morali se pogledima pronaći,

nije bila nikakva nasušna potreba u nama.

Nismo morali u trnje zaći,

putevi su nam bili urešeni dobrim stazama.

Lijepo je kad u izobilju sjetiš se svega toga

i znaš da je možda sada pravi čas za životni poziv

pa odlaziš u trnje gdje nije ti stupila noga,

nebesima nudiš se dok se zemlja od toga grozi,

ali ti ne brineš dalje ni o kakvim posljedicama

i skačeš u ponor neizmjereni kojega si odabrao.

Samo zbog toga ja volim ostati danas sjediti sama

i ne očekujem nikoga tko bi mi boljega života dao.

1311 0516