Nezasluženi darovi

Nezasluženi darovi

Evanđelje po Luki, glava 7, redak 7

7 "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?'

Jedva čekamo doći na neko slavlje ili prekinuti na trenutak svoje poslove pa odmoriti se uz neku okrepu.

Kada mislimo čak i da smo samostalni poduzetnici, mi zapravo uvijek služimo nekome ili nečemu kad radimo, bilo da smo orači u polju, zaposlenici od nesamostalnog rada ili umjetnici.

Tko želi doći na gozbu Jaganjčevu, taj će učiniti krivo ako dolazi samo povremeno i ako prije ili poslije Gozbe nije učinio svoj posao, odnosno, nije poslužio Isusu barem u nekoj svakodnevnoj maloj stvari. Ima nas takvih previše.

Držimo da smo slobodni, ali ne razumijemo vlastitu slobodu koja ne znači da možemo činiti i govoriti sve što želimo. U toj našoj pogrešnoj slobodi kritiziramo one koji Gozbu priređuju, služeći Isusu. Ne smatraju svi katolici da služe Isusu, više vole zapovijedati, pozivajući se na Njega i Njegove riječi i djela. Naravno da za te vjernike Gozba Jaganjčeva ne predstavlja okrepu nego ponekad i nesrpljivo očekivanje da se nešto značajno dogodi, da se posluži neka utjeha ili kakva dobra spoznaja ili savjet. No, ne možemo s takvim očekivanjima blagovati dar, Tijelo Kristovo. Ne možemo kritizirati ili, još gore, ne raditi kao sluge Kristove i tada dobiti nešto što očekujemo, a nismo zaslužili.

Ako smo radili za Krista pa došli na Gozbu, niti tada nismo ništa zaslužili, niti tada ne možemo nikako u vjeri očekivati nešto posebno od te Gozbe kao nagradu.

Tek kada smo svjesni da smo nemoćni i beskorisni, a blagujemo Tijelo Kristovo, tek tada možemo reći da smo kršćani i katolici jer tek tada darovi od Gospodina pristižu do nas. 1211 0306