Mračna zora na jezeru

Mračna zora na jezeru

Kada sreli smo se noćas na obalama onoga tamnog jezera;

kada je mračno, vedro svitanje zamijenilo ponoćne stražare

koji u tišini su samo molili ; tada, kada sam te vidjela,

sve su moje slutnje izblijedjele, a čeone se lagano zažare

kao da pečat moga pomazanja progovorio je nekim stranim jezikom

pa, sva drhteć', netremice gledala sam u tvoj plašt kako svjetluca,

samo da spoznam, samo da sve dobro upamtim mirisom i preslikom

kao što to obično sam činila i prije i kao da mi srce moje uopće ne kuca.

Kada spoznah da već odlaziš, u trenutku kad je meni sve već bilo jasno,

nisam tražila te, ta čemu, samo vidjela sam zoru kako se najavljuje;

novi dani posta, kojega ja obdržavala sam prije s tobom strasno,

počeli su opet nadahnućem puniti mi žile dok se obzor malo zamagljuje.

Sigurno ću navratiti dolje opet, sigurno ću nekim zgodnim časom

pronaći ti zjenicu iz koje samo jedna poruka se odražava.

Potvrđuješ mi slutnje sve, ali više još me ti odvodiš svojim spasom

čak i u predjele nepregledne, tamo gdje i sunce često spava.

Uzalud je sve mi drugo, sve što činim kao da sam samostalna

jer o tvome odobrenju ja ovisim. Bilo kada, bilo kako,

ja ću tebi odgovoriti; ta pokornost, sloga ova neprestana,

mojeg žića jeste žar. Sve bi drugo bilo naopako.  

1411 0444