Molitva za lijepe oči

Molitva  za  lijepe  oči

“Požuda očiju i srca” je najčešća pogreška koja nas baca u grijeh.

Ako samo s požudom pogledamo na svijet, ljude i stvari, nismo čisti.

Ako nam se nešto dopadne pa izazove u nama tračak zavisti , a ne samo običnog zadovoljstva, radovanja i sreće , već smo u srcu poželjeli ono  na što  gledamo .  “Tko samo s požudom pogleda ženu , već je učinio preljub” jer  tijelo grešno  samo čini ono što mu srce nalaže,  a srce odgovara na ono  što oko vidi.  Kako naše oči gledaju ? Onako kako navikoše u srcu. Naš pogled je predavanje  srca našega bića i u oku se naše biće ogledava.  Ako ti se nešto dopada,  prihvati to,  slobodno reci  i raduj se.  Nema razloga poželjeti ono što vidimo jer  nam je to Gospodin  već dao  time što nam je dao da nam oči ugledaju,  odnosno da nam srce već u radosti posjeduje  ljepote oko nas.  Više od toga ne može biti,  samo manje,  a to je požudna  ili pohlepna želja  koji nisu tako božanstveni  kao što je čisto gledanje i radovanje onome što imamo čast gledati.  Kada vidimo  nešto strašno,  okrećemo oči i ne želimo ni pogledati  kako bismo zaštitili svoje  biće od onečišćenja,  gledajući grozote. To je jedan pokazatelj  kako pogledom predajemo sebe,  svoje srce,  svoje biće.

Zato  je oko našem biću  “svjetiljka.  Ako nam  je oko čisto, čitavo naše biće ostat će čisto” ,  a čistoća  je  radost u  gledanju  svega  jer  je ljepote  oko nas  stvorio Bog  pa  smo  zato   čistim  pogledom  približili se samom  Gospodinu.

Ako  smo već   u srcu  požudni  i pohlepni , jer smo  nezadovoljni ,  svaki  pogled  bit će prilika  za ispoljavanje grijeha.  Ako  molimo Gospodina  i  živimo  u iskrenosti,, ma  koliko  nekada  bilo teško  nazvati sve  pravim imenom  i priznati glasno i jasno ono što je  istina,  bit ćemo  čisti,  imat ćemo čisto  i radosno srce.  Pomoliti se Gospodinu  možemo  u svakoj  prilici  za čisto srce.  Molitva  je ulje  koje održava naše svjetiljke  upaljenima  i  naše  oči  će vidjeti  ljepotu  Božju  te se radovati naše srce.  Takvo srce  slavi  Boga neprekidno,  a u  očima  se ogleda  slava Gospodinova  pa  postajemo navjestitelji radosti,   mira   i ljepote .  Tada i  naše  srce  govori  Božju riječ  i to   na   svoj  način,  iskreno  i iz vlastitog  iskustva.  Zbog  toga  možemo  reći  da  da su  naše  svjetiljke  uvijek upaljene,  a kada su  već  svijetle,  tama ih  ne  može obuzeti pa ih  postavljamo  na  stol  ili strop,  na povišeno  mjesto,  kako bi   svijetlile   drugima  jer  Gospodinova slava  koju  radosno  gledamo   daje   i   drugima  da sve  vide čistim  okom.

Oko  i srce  su  ogledala  našega  bića.  Nije dovoljno  samo  štovati Gospodina  i  oduševiti  se ponekada  što nas  uslišava.  Ako smo  se   jednom  oduševili,  to  je početak  dugog  puta  u  kraljevstvo  nebesko  kojim  nas  vodi  iskrenost  i  molitva. 3008 715

Vrbovanje otupljenih mozgova za učenje zakona

MENTALNO ZDRAVLJE DEVETNAESTOG STOLJEĆA, bilješke za ispite iz povijesti filozofije

-Oni misle da će se povreda ljudskog dostojanstva u “socijaliziranom” razvoju proizvodnje nadoknaditi obiljem dobara proizvedenih na društven način…

-Gomila se moć i ekonomska prevlast kod nekolicine, koji većinom nisu vlasnici nego samo čuvari i upravitelji kod njih položenog kapitala s kojim oni po miloj volji upravljaju.

-Oni koji drže u ruci novac, i vladaju njime, odlučuju o kamatama posudbe i raspolažu podjeljivanjem zajmova i na taj nači kao da imaju u vlasti krv od koje živi cijela ekonomija, i u svojim rukama drže dušu gospodarstva te protiv njihove volje nitko ne može disati.

-klasna borba (nema seljaštva, ni radništva), ukidanje privatnog vlasništva ( porezi)

- vjerski i kršćanski socijalizam vrlo su oprečni. Nitko ne može biti istovremeno i čestit katolik i pravi socijalist

- uzmi najmanje siromašnima među potrošačima i formiraj državnu birokraciju jer to je manjinsko selo onih koji uopće znaju za internet

- formiraju se opet klase kmetova i beskućnika koji žive u kućnim pritvorima te nemaju pravo na rad, i kapitaliziranog aparata onih koji se odriču vjere , pozivajući se na znanstveni doprinos

- znanost se financira za naručene projekte te gubi na svojoj dosljednosti, točnosti i neutralnosti

- formiraju se sudovi kao paravan te se preinačuju zakoni pa pravednost gubi na značenju

- sudi se nevažnim, takozvanim kriminalcima dok se kriminal veliki legalizira

- legalizacija postaje samovolja kapitaliziranih društvenih formacija

-zabranjuje se školovanje i slobodan izbor obrazovanja se gubi

-raste prevelika sloboda i neodgovornost samo jedne određene društvene skupine

-nestaje pravo na roditeljstvo

-raste legalna trgovina djecom

-pod parolama slobode i blagostanja, jednakosti i ravnopravnosti stimulira se tolerancija na zločine i nemoral

-izmišljaju se neredi, ratovi i krize radi kapitalizacije centara moći kojima se prikriva identitet

-privatnost je privilegija odanih novom sustavu

2908 1017

Molitelji Kristovi

Molitelji Kristovi

BOG JE STVORIO SVE DOBRO, A KAD POGLEDA NA ČOVJEKA, ZAKLJUČI DA JE ČOVJEK NEŠTO JOŠ BOLJE, VRLO DOBRO, NAJSAVRŠENIJE Njegovo stvorenje. Čovjeku je Bog udahnuo svoj vlastiti vječni dah.

Ako čovjek neki pomisli da je dobar i da je nešto dobro učinio, to nije isto, to nema veze s tim što je njega Bog stvorio dobro. Dobro stvoreni čovjek nikada ne mora biti i nije dobar, niti čini dobra djela. Sve što je dobra učinjeno i jest, to je Božje djelovanje kroz Njegovo savršeno dobro stvoreno ljudsko biće.

Bog je dobar, drugo ništa nije tako dobro pa ni čovjek koji je dobro stvoren i koji jedini nosi u sebi život, od Boga darovan i udahnut. Zašto onda uopće Bog stvara ljude dobro i daje im svoj dah ako na kraju ljudi nisu dobri? Zato jer Bog predodređuje ljudsko stvorenje za sebe, za suživot svoj s čovjekom.

Predodređeno svoje stvorenje Bog izabire u sadašnjosti vremena. Tada čovjek vidi Otkupitelja Krista, Sina Čovječjeg i odgovara Bogu da želi suživot s Njime, onaj predodređeni. Može se dogoditi da pozvani čovjek, zbog kretanja svjetlila u prostoru, ne odgovara Bogu kao da nisu u suživotu. No, uglavnom čovjek više ne zaboravlja Krista kad Ga jednom vidi, ali mora za suživot sa Sinom Božjim i Otkupiteljem upoznavati dobrotu Vječnoga svojeg Stvoritelja.

Zato jer je predodređen i izabran, čovjek koji nije dobar zna i upoznaje vječnost, odnosno Uskrsnuloga koji je dosljedan Sin Stvoritelja svega dobroga i Otkupitelja života ljudi koji nose dah Njegov u sebi. Zato što je Bog, Stvoritelj Dobri, preodredio vrlo dobro stvorenoga čovjeka te ga uveo u vječni život časom izabranja, silazeći čovjeku da bi dovršio svoje savršeno djelo, a to je čovjek kao živo stvorenje slobodne volje, Bog nužno opravdava čovjeka koji vječno postaje u suživotu s Kristom jer je  osvijetljen Dobrotom.

Poslanica Rimljanima, glava 8, redak 28-30

28 Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.
29 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.
30 Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

Lijepo je gledati Dobroga. No, još je ljepše stvarati dobro. 2908 757

Krizanteme

Krizanteme

Rekli su mi da si ti, znala sam da ćeš se pojaviti,

znala sam da ću plodove slatke okusiti od moje matere.

Sinovstvo mi od tebe čvrsto postaje plijen poglaviti;

meku moju svilenkastu, nježnu kožu sama derem.

Tko bi rekao da je koža tako čvrsta, meka, a tako debela.

Daleko je meni još do nutrine puta duga prijeći,

lakše preko zida preletjeti, preko trnja razna stara i uvela.

Križam se uglavnom kada nemam kamo pobjeći.

Tada me ponesu vjetroviti vali, opuštam se bar na kratko

pa zaboravljam sve, baš sve drugo, mrtvo, izgubljeno

kao neki leptir, kao vrabac mali, kad preleti zrnje slatko

da bi dostigao preko zida ono tragovlje ljubljeno.

Zvonici stoje, zvona ne trebaju, samo u visinama označuju

gabarite određenih raznih pogleda na puteve druge neke, nove.

Lijepo li je pogledati pa se zaletjeti dolje gdje se dobacuju

mrvice i lišće, pelud, trulo voće i promatraju se supernove.

Ponekad se i s vrhunaca spuštam kako bih u molitvi prenoćila

ili danju sakrila se lešinara sunca. Još si uvijek odijevam i tamu

oko svjetlucavih zjena kojima se vodim da bih slađi sanak svila,

da bih vijencem ja na Križu drva pozdravila svoju svijetlu mamu.

Ponornice postadoše rijeka bistra, padajuća, koja nosi samo biser

od svjetla presijavajući, ipak mutne boje pod rumenilom zapada.

Usred stijena nosi meni planove i karte, opise terena i tanke obrise

uskih ulaza i prolaza u dubine, ondje duga gdje se stvara i nada.

Tijelo Kristovo mi svoju povijest pripovijeda i moju budućnost,

sjaj veliki iz očnih duplji tada kreće Duhu Svetom: ti na križu

vodiš mene, a ja moram ići svijetom, makar i sa Crkvom kućnom,

iako bih najradije te dohvatila krilima mi što za tobom gmižu.

Da ti drvo meko ja poravnam, da mu niti ja podmetnem tanke

koji bi ga uzvisili u tim oblacima od nebesa; ali ne, ti si prorok

koji samo čuva, pazi moje staze i dubine, sanke i uranke

pa me šalje niže dolje, samo kratko i na određeni rok.

Tamo dolje zemlja viče, crnica je, sva je plodna;

sva je rahla, propusna i stvara male humke za sve tuđe anateme,

a ja onda poslušna sam, silazim, od ljubavi rodna,

usaditi se povremeno dok pokrivaju me meke krizanteme.

2808             2303

Saobraćajka

Saobraćajka

U vulkanskom potresu stradaše komunisti,

umirući viču samo zadnje riječi:

“ Želim umrijeti kao član socijalista”

ne bi li im pomazanje dali oni isti

koji ih ustrijeliše. Vatrenom mliječi

polijeva ih grupa lojalista.

Bezkičmene pučke i narodne stranke

čine nesvjesno živi ljudski zid

u koaliciji s bilo kojim antikristom,

pa i onim koji Kristu predaje svoje sanke.

Molitvena kontrašpijunaža ima vid

koji prodire kroz leće bistom

kamere što gleda sigurnost građanstva.

To je jedina prilika

kada se gledaju duhovi u oči.

Pršte staklene leće u prostranstva

velikih kupola idilika

i sunce se, zastalo, nad zemljom koči.

2808 2159

Krvoproliće

Krvoproliće

Ne konzumiram od svoje vrste,

a krvi Sina rado ću okusiti,

da me napoji, da me svu prelije.

Koji se jednom zauvijek krste,

šutljivi su, neće jezike brusiti,

no, to grijeh pod uvjetom nije.

Šutnja u kokodakalištu

duboka je, veliko djelo znači.

Molitvena ona je poplava krvi.

U nevidljivom sjemeništu

molitva materiju zrači,

svi oni posljednji bit će prvi.

Ruše se zidine Jerihona,

zalijeva ga tekućina iz boka.

Puno se upija rumene materije

i krvnih zrnaca od ikona,

skrovišta zemljana iz duboka.

I s Marsa prokapat će krvi zvijerije

"Duhovno zdravlje"

“Duhovno zdravlje”

Zvone mi, zovu me zvona,

zove me uspomena jedna pradavna

i srce moje sasvim mirno tuče.

Prisjećam se kada bila sam “ona”

i kada bijah tajna, ali javna;

prošlost me u budućnost vuče.

                                      

Kažu da opet dolaze mirna vremena,

i da ćemo ponovno imati svega,

i biti zajedno i sretni.

Da će mi zatrti sve, do zadnjeg sjemena,

krasna da će biti svjetska sprega;

svi će pjevati, poletni.

Zvone, a ja samo slušam

jer bilo je kada se nije čulo.

Bilo je sve drugo

i niti jedna se nije duša

predala, a da se nije pročulo

da je nekakvo ruglo.

Čvrsto se vjerovalo

u neke ucjene i prijetnje,

i u sunčane dane.

Da bi se djeci dalo,

da ne bi neke smetnje

izrasle izorane.

Bijahu jednoumlje i lastavice,

ljubljen samo vođa,

a osjećaji nastali bez mozga,

samo papirnate zastavice.

Duh je samo bio đak,

jezik boba bez grozda.

Tekstovi bijahu besmisleni,

vrtiše se u krugu

do iscrpljenja duha.

Svi zaostali i pokoreni

u jednom lugu,

siti igara i kruha,

savršeno.

Idealno i dugotrajno.

Tada su svi popadali,

završeno

bilo je i malo sjajno

kad su vođu udali.

Krstio se, ima tomu dugo,

ali je okupljao sebi vjerne,

da bi izvršio svoju besmrtnost.

Ni književnik nije znao drugo.

Duše samo su molile smjerne,

prikrivajući živu smislenost.

Druže Tito, jesi li to ti

ili drugoga da čekamo?

Još ti čuvamo carstvo.

Mnogi , još idioti,

iščekuju tebe samo;

dobro znano aristokratsvo.

Razmnožilo se po zemaljskom globusu,

onako kako si rekao.

“Dozvolite da se obratim”

emitiralo se o Armiji u nedjeljnom opusu.

Sve si to s nama stekao

i nemam ti ništa za dati.

Vjerovanjem na religiju,

dobar plan, plan ravan sotoni.

Zvona po svuda zvone

dok ih opet ne ubiju,

ali Uskrsnuće, to će biti “oni”,

ne daje još boj da biju.

2808      2057