Živo tijelo za živu ljubav

Živo tijelo za živu ljubav

Promatram, Te, Bože moj, očima povjerenja,

organizmom što je tebi dar i sluga,

iako u svojoj grešnosti.

I moj bubreg, moje srce Tvoga određenja

k Tebi odlazi iz toga kruga,

iako pripada istoj vječnosti,

ali usamljeno u dnu noći spava.

Imaš li me kada Tebe nisam svjesna,

kad me more sputane tjeskobe

ili onda kada nisam neka prava,

ili kad sam tako neumjesna,

kad me smrt i jal orobe?

Imaš li me, prizemnu i sirovu,

čekaš li me da Ti tijelom se poklonim

i da ruke pružim uzdignute?

Evo, sada kada pjevam pjesmu novu

i sve čeznem da se iza Tebe sklonim,

znaš li srca moga pute?

Ne zna narod da je slatko

predati Ti svoje tijelo nedirnuto,

samo sanjaju o poljupcima, zagrljajima.

Ja Te ljubim  tijelom sad na kratko

jer će doći novo jutro, zakinuto

za svježinu što je noćno tijelo ima.

Hvala Tebi, Kriste moj neviđeni,

za otvorene dlanove i uzdignute ruke

kojima Te slavim u predanju.

Hvala Tebi, Bože moj zadivljeni,

za sve moje porođajne muke

kojima me dobivaš u mom neznanju.

08.01.2015. 04:00