Ranjene duše otvaraju nebesa

Ranjene  duše  otvaraju nebesa

Što sada, kad sam se obrela pod mojim zidom

i dolje našla opet one  svoje stare ožiljke  i rane ?

Popeti se ne znači  pomiriti se  s raskidom

od onoga početka u kojemu  su mi  odore i dane

i melemi razni da bih mogla dalje krenuti.

Dobro  je.  Nema u plićacima  nikakvoga  traga

zbog kojega  bih morala se  preodjenuti

pa  u nebesa bih  mogla i  pogledati  draga.

Rekoh,  to je  zid  moj,  zid koji  izgradih ja  sama,

od toga  stijenja i kamenja  ne vidjeh  dugo.

U  tome zidu  su  brojke,  datumi,  imena uklesana

koji  nisu  svi moji jer  bijah  sasvim nešto  drugo.

Rat ,  kako to  nemoguće  zvuči

dok u ratovima  samo o  miru  se  sanja.

Samo jedna  riječ,  stvorena da  izmuči

čovjeka   koji  gomila si  imanja.

Sjećam  se,  to  je za  mene bio samo  jedan trenutak,

rat  je  niz  trenutaka odluke i  budi  često one, još  žive,

koji o ratu  ne  misle. Poslije  ostaje  neki  duše oblutak

bez  nadomjestka  pa  ti  se i srce  i duša naginju  i krive.

Mnogima  tada  život  postaje  traženje  tog  nadomjestka,

neprekidna  težnja  da   se   duša  pokrpa ,  izliječi  i  zatvori,

ali  ne može.  Često  tako  čovjek  postane  čitav   rana   jetka,

često  iznova  ratove  čovjek  traži,  ni  iz čega rat   stvori.

Sjećam se,  neki   su  došli  ratovati jer  ratuju iz navike,

po ratištima  grade  svoje  živote  da bi  osjećali.

Ratove  treba  odglumiti,  s mnogo  buke,  plotuna  i  vike.

Tada bi  se  ljudi  u  teatrima  k   sebi  okretali.

Mnoga imena, na  mom  zidu  uklesana, imena su  duša

po kojima  se uspinjem: Mladen,  Siniša,  Gordan,  Ante...

mnogi  neki   Hrvati  koje  u  ratu i  miru  okuša

ovaj život na  kojemu  sam  klizila  preko  ledene  sante

i ostala  isto  jedna  takva   rana,  živa  i otvorena.

Zato i ne  želim  još  krenuti  u   visine  moje  ravni,

zato mi se od  njih  još ne  ide jer  je  od  njih  stvorena

ova planina  na  kojoj  sam  pratila tvoj  trag  nedavni.

Drago  mi   je što  imam  taj  zid  i što  sam  ga  preskočila.

Znam  da je  on  zato  tu  jer  sam  bila  oslijepila za  sreću.

Znam  i  to  da  su  imena zato tu  da bih  po njima  kročila

dalje, gore,  u  nebesa. Oni  šire  ruke,  za  mene gore  svijeću.

409  439

Država, to nisi ti

Država, to nisi ti

Što mislim o ratovima? Uvijek će ih biti.

Posljednji rat je rat sa samim sobom.

Svatko, tko se ne umije sam pred sobom otkriti,

usaglašuje se s drugima, sa mnom i s tobom.

Kada će to biti da svatko ima svoj vlastiti glas?

Zar istinska demokracija voli subjekte?

Zar nije to samo lutanje i glasanje za spas,

zar nije demokracija sustav koji rađa objekte?

Kako bi inače bilo da ne znaš za koga glasaš

i da ne znaš hoće li te prevariti partije i stranačje?

Uvijek moraš birati ti, bilo čime da se opasaš,

i to između jednakih. Gdje je tu mišljenje svačije?

Narod politiku ne vodi, niti može protiv moći.

Hrpice prosvjednika odaju kakva je zapravo vlast.

Nikada demokracija neće bolja biti, niti će moći

postati sloboda jer uvijek netko ima prevlast.

Desni žive u prošlosti, lijevi sanjare o budućnosti.

Između njih svi su protivnici, ali koaliraju-

-eto ti opet uzaludne borbe jer se tvore nemogućnosti

da svi pojedinci samostalno zasviraju

kao u nekom normalnom, ali idealnom orkestru.

Ako si se već opredijelio za šutnju,

zašto pokazivati neposluh? Zašto brata i sestru

tražiti da se odlučuje za ljutnju?

Pa neka pogine, kao što si poginuo i ti,

onoga trenutka kada si nekoga već izabrao.

Neka barem predaja bude do krajnosti.

Ne boj se, predajom se je i Krist opasao.

Dopusti onome tko tvojom voljom vlada

da se sam pokaže i ukopa se što prije.

Ne paničari, nije bilo pa neće biti nikada

da se diktator uspješno i dugo krije.

Plivaj niz rijeku, dodaj svoju snagu

velikoj masi vode koja bujicu stvara;

u svakom slučaju otići ćeš k vragu,

ali za sve to samo neka vlast odgovara.

Zašto bi prosvjednik bio povod vladavinama

da stvaraju vojsku i pooštre svoje zakone?

Zašto ne bi narod vježbao na violinama

dok vladavina sama od sebe ne klone?

Svatko bi naučio samoga sebe upoznati

dok svijet uvijek ide stazom svoje pohlepe.

Dobro je dok ne tuku, ne moraju ništa dati

subjektima osim vode, i da se ohljebe.

Ova vremena nisu tako napredna

da bi subjekti neki dobar orkestar stvorili.

Ratovima se ne stvara violina jedna,

to znaju oni koji sa sobom su se borili.

Prosvjednici su oni koji su preživjeli

svoje samoubojstvo kao likovi bez bora.

Oni kao da još nisu nikada doživjeli

kako je svaki rat poraz i ginuti se mora.

Vrlo je lako izazvati prosvjede

nekom dobro tajmiranom akcijom vlasti.

Dok izabrani u foteljama sjede,

gledaju kako ih prosvjednik igrom časti.

Tada se bilježi kakav je profil prosvjednika.

Tada se izabire tko neće dobiti ništa.

Tada vlasti znaju kakvoga moraju uzeti oblika

i još lakše vladaju usred prosvjedišta.

Tamo gdje psi nervozno laju,

niti jedan neće opasno ugristi.

Oni subjekti koji ne urlaju

jesu stvarni demokrati i pacifisti.

Na čijoj si ti strani, redovno je pitanje,

kao da to se može birati.

Pojedinac je važan, a ne objektivno stanje.

On mora sam violinu svirati.

I tek kada se okupe instrumentalisti,

izabiru se najbolji subjekti - vokali.

Demokrati  su samo „masa“, marxisti

ili oni koji su svoje živote predali.

0409 313

Prazan vrč

Prazan vrč

Tiho se upalila je svijećica,

sasvim lagano i polumračno gori,

sasvim tiha joj je plamenica.

Sjeća se, ništa mi ne govori.

Tužno je, narode, da nas sjećanja ometaju.

Tužno je ono što predstavlja jedna pobuna

onih kojima nikakva glasanja ne smetaju,

ali ih zasmeta ono što je iz glasanja pobuda.

Tužno je gledati svaku pobunu,

i kako mnogi ne znaju za slobodu.

Narod koji navikao dizati je bunu

još uvijek je prazan vrč i ide na vodu.

Dok se ne razbije. Dok ne krene

istinskim povjerenjem u sebe sama.

Da svijećice tužne i snene

barem vide da je prestala tama.

0309 1854

Naš susjed

Naš susjed# Comment link

Zašto nitko nije prorok u vlastitom kraju?

Jer u kraljevstvu nebeskom nitko ne prorokuje nego samo gleda, hvali i slavi Boga, Gospodina Isusa.

Tko je naš poznanik iz susjedstva, taj nam ne može prorokovati, odnosno naviještati Evanđelje, a da ga ne gledamo s predrasudama o tome otkud njemu sada poznavanje kraljevstva nebeskoga kad je s nama i pokraj nas oduvijek, običan grešnik kao i mi. Da se je obratio Isusu, to nitko ne vjeruje jer ne može se pojmiti neko veće i istinsko obraćennje ako ga sami ne doživimo; možemo samo možda gledati izraslog proroka kao našeg susjeda koji je poludio i to poludio za Isusom. Kakve li tu ima novosti, pa svi smo za Isusa čuli i znamo tko je.

Zar svi moramo biti tako neugodno i napadno proročanski raspoloženi?

Da, jer tko zaista upozna Isusa i obrati se, taj je zaista poludio i govori da stvari nisu onakve kakvima ih ljudi vide. Svi smo mi vjernici, ali i konformisti. Nismo svi proroci.

Kad bi došao netko novi u naše susjedstvo, rekli bismo da je došao s visokih škola, iz daleka svijeta, iz kraljevstva koje nam je nepoznato, ali tim više bili bismo znatiželjni čuti o dalekom svijetu. Kad bi taj čovjek prorokovao i propovijedao Evanđelje, nikada ne bismo rekli da je lud već da je to jedan zaista poseban čovjek kojega vrijedi slušati. 0309 1828

The Comment of the Day

The Comment of the Day

I usually comment The Verse of the Day, but here is what some see is Croatian every day life. This is a comment on the Vukovar news.

“LOL I really hope these "war veterans" were given the hot meal and shower they were promised if they came out and demonstrated before returning to the streets to beg and be ignored by their elected leaders in the dilapidated apartments they can barely afford on their pensions. Croatian politicians can always rely on these people for whipping up national hysteria and keep them poor and disenfranchised enough to remain dependent on whatever handouts are occasionally thrown at them.
(Balkan Anthropologist, 2 September 2013 18:12)”

I do not want to be hysterical, but it is a sort of provocation where the author does speak not politely neither about Croatia Government, nor about war wets that, by the way, are death. Therefore, just want to say my verse that Jesus is who defends those who are as poor as the commentator says and Jesus was with Croatia when she was attacked in 1991 by the Army which I would call a hysterical bunch of rich people that ruled. 0209 823

# Comment link

Nice Image

http://www.timeanddate.com/worldclock/sunearth.html

Zagreb, 02.09.2013. Monday, 10:17

Tenant

TENANT

essay

2013-09-01 22:25 Sunday

Chapter 1

There is a lot of confusion here about "The First of July 2013," the most in my head.

Saw a lot of hidden paranoia in some sentences of talks around and I know that I have a paranoid schedule of appearance in some of my writing-tries sometimes.

“Help the pore”, “war”, “differences between pore and rich” became phrases without meaning to me, there is no more such stuff. The cold war ended, and the Berlin wall crashed. The crises appeared. I remember that Hitler wrote his manifest in the year 1925 and the crises came in 1929. The worst news was those about Somalia hungry children. UN sent food but local soldiers didn’t let the humanitarian help to them, the food stood, I saw the TV picture, a few kilometers far of the starving people.

I do not watch the news to inform myself, but because I want to learn about people and nations. Lately, I even concluded that maybe I just want to write and write therefore maybe I became a passionate writer, no matter how good or bad I am. I need to do that.

Everything would be as usual if they didn’t said that there are some big projects in the world and I mean really big projects that need a lot of gold, a lot of expert brain action and a lot of negotiations. That means peace. Not peace like there is any war but peace like agreement among everybody in the world. Therefore, I do not believe the news. I do not believe in that “small quarrels” that media serves.  

“To make a state” and “to have a state” means to me “to destroy” because the state is a parasite which takes money for her self, makes the rules that nobody need and makes big projects. It kills family, tribe and nation when in the same time we are all nationalists. Blood is not a water, but blood is not blood any more. It is a chemical weapon.

There are some who control almost everything, but they have nothing under control. It is like you are in the middle of a rush hour and you are not patient but surviving somehow. In such a moment I need to pee. That is because I drink a lot of water. That reminds me that I still have a body and liquids in me, juices and blood.

There are many moments when my heart jumps. That is because of love and happiness. What is really real reality? The whole me and my works, but I do not work much. Therefore I have to write at least and I have not much power.

What do people do, do they work or destroy? They have to create but they are not creative and they put the energy in the thought that they are doing something and they have names for what are they doing such as: I write, I surf, I eat, I pay, I play games, sports or have sex, I read news, I sleep bad. Somehow people really just watch what will happen next. 23:53

Chapter 2

Thanks, Jesus. Thank you for the life of writing. Thank you for the water and thank you for my illness.

My desire for creating makes of me the sinner who needs and wants food, money for food and bills, some body experiences and I smoke to much. I even do not walk enough.

I am not created to be a consumer and biro crate. Still I live all my life like one. Tried to get know the nature and physical work but you stopped me. Now I hardly can try to do that again, but there is a possibility. Yet, there is a bigger possibility that I have some other gifts. You put me in the position of a describer who explains the man what the other man thought when he said something. Perfect. Perfect for you and me, but what with my surroundings, your beloved creature, do they have use of me? It is like I will never know that because I feel like I am not well come in this world. Only, before it bothered me and now is the opposite, I know that I live for you and because of you. That is good for me. Now, who am I to be well? Who am I to be so lucky? 2013-09-02 0:16 Monday

Chapter 3

It seams the world is for living. It seems the man is to be the man of the world. In paranoia, the world is for man. The man has only to watch the signs of age and the signs of the ages. He has to read the signs of time.

The one thing is the development of a computer era and the other is development of spirit. To be aware of reality is good, but to be aware of everything what mind can think and live is to have a spirit, to live a real spiritual life which includes every way of life. In the other words, the spirit of the man includes the whole world, the God is that who gives the man every single thing and every single person because God wants the development of a man, not the development of the world. 

The Bible is for the man. Imagine, the whole that inscrutable wisdom only for you and your life. It seems like there is nothing big about Scriptures, but the people who explains the Scriptures. It is not like that. The Scriptures are for the living man, whether he is biro crate or soldier.

I started this essay on Sunday. God says that the men should not work Sundays because he has to celebrate his glory. The people do not work on Sundays, but some of them rarely celebrate Jesus. Many of them celebrate God with their work.

Every single man has to know something from Scriptures. Every single man has to try to read Scriptures by himself alone. 0:54

Chapter 4

People often destroy. God repairs everything. It is not the matter of the world. It is about the single man that communicates with Jesus and read the Scriptures how the people run the world.

People were believers when Jesus came down among them. The baby in the mother is believer.

People were destroying Jesus when he walked on the Earth. The man often destroys from the birth.

Jesus suffered because of the salvation of every single man and died because of him has risen and walked again among people. When the man repents to Jesus, the man does not destroy but creates.

When Jesus went to his Father in heavens sent the Holy Spirit. The man creates because he has the gifts of Holy Spirit. 1:19

 End