Kora

Kora

Sadašnjosti nisam dostigla još nikada,

niti prije, niti sam joj sada ravna

jer mi ona najbolje od svega ispada

pa ja osjećam se kao da sam pradavna,

vječno živa i nekako zalutala

u znanstvenu fantastiku, vrlo ugođajnu,

koja mi je jasno prošaputala

da sam samo prošla muku porođajnu

i do savršenstva dospjela

kada sve je uvijek više no što sanjaš,

kao kad uključiš žaruljice jela

ili kao kada nekom bol otklanjaš.

Sve je stalo što sam ikada poželjela

u taj skromni bogat mir,

što sam najboljemu prijatelju htjela

i što puštala sam daleko u svemir.

Najljepše je to što mladost moja traje

kakvu gledala sam svuda naokolo

kako svima obilato svega daje,

proizvodi pučje presretno i oholo,

a mene drži lagano na ražnju.

kao da sam sišla silnom gorom,

zauzela najdražima preveliku pažnju

pa sad gledam “Prohujalo s vihorom”.

Nema toga sna kao što je moj trenutak,

kao što je mojih pet minuta

za koje ja ne znam dati nikakav naputak.

Raspala se kora patnje, debela i kruta.

17.12.2014. 18:23