Klupko

Klupko

Ne znam kad bi mogle moje niti

dokučiti tajnu onog svoga klupka

iza kojeg volim rezultate kriti

 dok po staklu zimska kiša lupka

i dok očekujem onaj prvi snijeg.

Nikad ne znam na što će izaći

pletivo mi, koji mu je tijek

i kakvo ću si blago tu pronaći.

Malo jesam staromodna,

kao pletilja sramežljiva,

čini mi se: nisam shodna,

sigurno nametljiva.

U svom srcu čuvam darove,

sumnjam da je tako pravedno,

slažem pletiva u parove

pa se krijem čedno,

ali anđeo me čak i tu oslovi.

Ja ne pitam što to znači

jer on mene uvijek blagoslovi,

a moj stid je uvijek jači

od sva sluha kojega mi Bog moj dade.

Anđeo mi samo jasno progovori,

nikad meni mira ne ukrade

i ja znam da se dar moj ori

tamo gore, na nebesima

gdje su oci naši živi koji me porodiše.

Svaki od njih svog anđela ima,

svaki od njih u mom srcu diše.

Već su klupka moja sva pri kraju,

samo jedno je nedirnuto

jer je namijenjeno da u raju

ispletem si ruho bijelo-žuto

kao što je osunčana pahuljica,

prozirna i sva presjajna.

Tu je moja sva životna priča,

 to je za me ona tajna.

08.12.2014.  06:52