Zidine od Miline

Ne usuđujem se izići iz mnoštva

jer Te poznajem i bez doticanja Tvojih haljina.

Ti si tu, usred mojega uboštva,

ja valjda niti ne moram dosegnuti velikih daljina.

Za sada ću samo pratiti Te potajno

dok ne naiđe onaj pravi čas Tvojega poziva.

Za mene ne postoji ruho, tako sjajno,

prema velikim sam odlukama jako podozriva.

Prije bi se reklo da je ovo moj sveti križ,

muka zbog ranjene duše koja bi poletjeti,

a krila nema, niti je sposobna za skrb i briž;

samo bi još mogla i prepirku zadjeti.

Ipak, znat ću da li mi je za života proći

Onim livadama Obećanja, zidinama od Miline.

Bez pozivnice ja ne mogu nigdje doći,

ne daju, a nedostaje im puno zbog velike siline.

Nema pouzdanja, povjerenja gorka napaćena

zbog stalnog odbijanja sa svih strana.

Samo zbog toga, već je grobnica mi plaćena,

ja ne brojim više sata svojih, niti dana.

2014-02-04 09:16

Klanjanje u devetnici Gospi Lurdskoj

Život naš svagdašnji i smrt. Ne želimo da nam poginu naši najdraži, molimo Gospodina da njihove nevolje prebaci na nas, nudimo sebe i svoj život za njihov život i zdravlje. Ako nas netko prerano napusti, tugujemo gorko. Ne pada nam na pamet da tražimo Isusa da nam nekoga vrati u život.

Isus upravo to čini, daje i oduzima život, vraća ga i oživljava mrtve ako želi ili na molbu našu. Čak i kada zamolimo za nešto pa ne dobijemo, moramo znati da je tako Bog uredio i da je tako bolje. Smrt ima svoje vrijeme i čas, onaj koji odredi Gospodin.

Isuse, ako hoćeš, možeš nas ozdraviti. Ti si Oca našega na nebesima molio za nas, ne da nas Otac uzme s ovoga svijeta nego da budemo jedno. Puno je teže misliti na to kako smo u biti mi svi jedno, čak i tada kada netko umre, nego plačemo i naričemo, lakše nam je. No, dok smo još u ovoj suznoj dolini, ozdravi nas, rasporedi naše muke na sve nas podjednako kako bismo svi doživjeli život u većoj punini.

Kada te je dotakla ona bolesna žena, tražio si je, ona se je izdvojila iz mnoštva. Ta žena, koja je istoga časa ozdravila, nosila je godinama samo za sebe svoju muku. O njoj su zapisali evanđelisti kako bismo svi saznali da nas vjera u Tebe brzo spašava od tereta i muke, boleština i smrti.

Sigurno će nam biti lakše ako svi kao jedan povjerujemo da ćeš nas ozdraviti i da su oni koji su nas napustili sada kod Tebe i da su jedno s nama na zemlji.

Nije najveća tragedija kada nekoga uzmeš s ovoga svijeta nego je najgore ako ne vjerujemo u tvoju moć i čudesa, ako se izgubimo u mnoštvu umjesto da pogledamo na onoga do sebe; ne da ratujemo ili pustimo da kraj nas pate ljudi godinama i da to ne primijetimo.

Svi smo u Tebi, Kriste, jedno s Tobom. Ti znaš naše muke. Daj nam da ozdravimo svi po zagovoru majke Tvoje koju si nam dao za vjeru našu da nas ozdravljaš po njoj. Daj nam vjeru u kojoj ćemo preuzeti na sebe boleštine, dio tereta onih koji dugo pate u tišini; daj nam srce kojim ćemo znati pomoći u vjeri jedni drugima. Ako budemo imali srca jedni za druge, neće biti potrebno teško naricati umre li nam tko prije vremena, neće nam biti potrebno željeti svoju vlastitu smrt umjesto da nam umre netko od nas.

Kriste, daj ljudima koji pate zdravlja i života od svih nas pomalo. Mi nećemo osjetiti niti nelagodu, a možda ćemo dobiti mekše srce. Možda ćemo spoznati da Te u Mariji, Djevici koja ozdravlja, možemo zamoliti da nas ozdraviš jer Ti se nećeš nametati svojom voljom.

Molim Te, Gospodine, dopusti nam da Ti priđemo i zamolimo Te da nas ozdraviš po zagovoru Gospe Lurdske koju častimo ovih dana i čvrsto vjerujemo u ozdravljenje svih nas jer smo zajedno pred Tobom i molimo svi kao jedan, koji živiš i kraljuješ u vijeke.  

Moji zli dusi

Kriste moj, slobodno Ti prilazim u krajnjoj nemogućnosti oslobađanja od ovoga svijeta i neposredno. Kada bih iznašla malo mirnoga vremena ili kakvo sakriveno mjesto da bih se posvetila molitvi, tko zna kada bih se Tebi uopće obratila. Iz mene suklja sve što sam na silu ili milom progutala, čula, upila i doživjela, dovedena daleko preko krajnjih pragova svoje svijesti. Papir trpi sve, a Ti, Ti me primaš nedostojnu. Samo Ti možeš prihvatiti najgore zle duhove i još ih jednom riječju protjerati iz mene u provaliju. Evo me, ispidujem crnilo što se prelijeva i tko zna što mi sve ne leži još negdje u podsvijesti.

Znam da si i na tom kraju Ti kao što si ponekad naizgled daleko i nedokučiv jer Ti si  izvor svega, bez Tebe ne bi bilo ni mene, ni štovanja, ni svetaca, a niti lažnih bogova i tko će dosegnuti čak do nekog dalekoga Prapočela ili možda u neku Budućnost? Zar nije jednostavnije zamoliti onoga prvoga ljudskoga stvora, Zagovornika koji će Ti prenijeti sve moje nevolje i izreći molitve koje ja ne znam sastaviti?

Teško je predočiti slavu Tvoju u Tvojoj majci i svetima, a kako onda još i nekoga tako visokoga i dalekoga kao što si Ti, tako moćno Biće koje se ne smije pokušati ni zamisliti jer sve što zamislim i predočim može biti neko lažno božanstvo jer Ti si nezamislivo veći. Slava Tvoja velika je po svem svijetu. Čovjek zaboravi ireći Tebi jednu riječ, toliko je zaokupiran slavom koja iz Tebe bliješti.

Srećom, u toj gužvi, odjednom spoznajem da mi nedostaješ.

2014-02-03 21:36

Izvor ispod Lourdesa

 

Pokora, samo nezgodna pokor

može me spasiti od siline udaraca.

Od samoće pa sve do tužnoga zbora

gazit ću lepršavo na leđima magaraca

koji me vode samo k tebi, Djevojko

koja blaženo smiješiš se samo.

Pogodit ću tko me je kiknuo nevoljko,

a ti zbori kamo da idem, kamo?!

Ne hodi za mnom nego ispred se kreći

da gledam svoga skoroga puta.

Sačuvaj tragove pota na mojoj odjeći

jer ja vidim koja je moja ruta.

Prvi puta, od kada te znam,

ja ne moram ispaštati mučno.

Zato mi predaj ovaj predivan dan,

prihvaćam ga brzo, odlučno.

2014-02-03 21:00

Domovina rose

Kako da probudim svoje uspavane bogate sinove

kada kao sirotinja vladam samo neprohodnim terenima?

To su tereni koji čuvaju podzemne bistre vode i plinove,

to je šipražje žilavo koje grebe, čini mnoge kretenima.

Znam da će bogati nekako se uvijek spasiti,

ako ništa drugo, upregnut će sve snage u sirotinju.

Žao mi je što svi oni ne znaju si grad ukrasiti,

truju se i želudac im sliči na kiselu životinju.

Ja sam svima njima domovina, najljepša na svijetu

pa sam privlačna za predatore, ja sam uvijek mlada.

Ne moram se niti ulizivati, a u jednom samo letu

prelazim od najviših vrhunaca, obrušavam se do jada.

Svi me žele pa pikiraju na one mi unutarnje slabosti,

traže mi bolnu točku poradi niskih udaraca.

Često puštam dosadnjakoviće da mi skeniraju kosti,

a ne vide mi krila iznad mekanih madraca.

Propusna sam, elastična jako, ne možeš mi na kraj stati.

To je stoga što mi tražiš gležnjeve za okovati.

Bijela vrata mojega ti, žudeć, ne želiš u lance svoje dati.

Na mom duhu želiš sebi prijestolje osnovati,

smiješno. Misliš li da ruku nemam koje pružaju?

Čudi te ponajviše što ne želim ništa tebi uzimati,

samo uzvraćam ti sve što nosiš mojem okružaju.

Zauvijek ćeš uzaludno ti preda mnom uzdisati

jer su želje tvoje za mene potpuno nezanimljive,

ja sam ona koja predstavlja raj i blagostanje.

To se ne može kupiti, moje su dubine nedodirljive.

Ja sam s neba rosa, ja se zovem Božije obećanje.

2014-02-03 08:18

Kolektivni ugovor za pčele

Nema više kolektivnog djelovanja. Ovdje ljudi nisu navikli sami sebe izgrađivati, još uvijek se okupljamo u zajednice i udruge samo zato da bismo izvukli neku korist jer sami mislimo da ne možemo ništa.

Također mislimo da nam za sve treba novac do kojega nam je nemoguće doći. Novac bi nam pomogao na neko jako kratko i određeno vrijeme, a tada bismo opet ostali bez ičega. Zato neki dobro znaju da si moraju osigurati redovan priljev sredstava i jako su usredotočeni na održavanje u nekom relativno dobrom imovinskom stanju dok vrijeme neumitno prolazi pa se može očekivati da će mnogi sadašnji dobrostojeći ljudi pod stare dane shvatiti nekako da im taj stalni prihod nije donio neko značajno izgrađivanje vlastite osobe, to jest vidjet će mnogi da nisu ništa učinili od svojega života jer su morali samo održavati ravnotežu i čuvati svoje novce, nisu stigli ništa drugo, niti odgajati djecu, niti sačuvati obiteljski dom, niti stvarati u svojim sposobnostima koje nisu stigli ni otkriti.

2014-02-03 07:27

Vjetar promjene

Čudna biljka, taj naš kapitalizam kojim zovemo sve promjene koje se događaju na ovim prostorima od kada više nema stare Juge. Tada smo se dičili komunističkim otvorenim uređenjem. Poslije se saznalo da smo bili velika i priznata politička figura u svijetu.

Danas još nismo izišli iz socijalističog samoupravnog mentaliteta i veliku demokraciju koju smo dobili sa zapada vrlo često zloupotrebljavamo ili je ne želimo jer je ona stigla zajedno s velikim kriminalom, kao da to sve skupa mora uvijek ići zajedno.

Ne bi li bilo jednostavnije prihvatiti demokraciju punim plućima umjesto da očajavamo zbog nesposobnosti i korumpiranosti koje su počele prevladavati ovdje kao i u svijetu? Zašto misle neki ljudi da je bolje žrtvovati tu našu mladu demokraciju i ponovo zatvoriti umove u onaj stari mentalitet kojim se čovjek ne oslobađa i ne može se osposobiti za normalan život i stvaralački rad?

Ne valja nam velika novina, teško nam je sazrijevati, neda nam se pokrenuti iz osamdesetogodišnje učmalosti. Komunistički otvoreni sustav ne može se nikako više vratiti, ma koliko bili jugonostalgični; to se neće dogoditi jer nova i mlada demokracija je uzela maha u nas iako ju ne znamo živjeti.

Ne treba žaliti za loncima i po kojom narančom, to jest za sitim trbuhom samo zato jer smo nesposobni preživjeti - u slobodi.

2014-02-03 07:11

Ne valja se s rogatim bosti

Evanđelje po Marku, glava 5, redak 16-17

16 A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
17 Tada stanu moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

Kad su Davida progonitelji natjerali bježati na Maslinsku goru, neki ga je neprijateljski raspoložen Izraelac silno proklinjao zbog toga što se zakraljio i prozvao je Davida krvnikom. David se nije usprotivio progonu i proklinjanju već je podnosio mirno svu svoju nevolju s velikim pouzdanjem u Gospodina kojega je molio ponizno za spas.

Isus također postupa ponizno kada se ljudi prestrašiše Njegove moći te poslušno ode iz grada kako Mu rekoše.

  

Dobro je biti radije ponizan nego dokazivati uzaludno da si u pravu jer je to grijeh oholosti u kojemu čovjek  misli da može ljudskom pravdom nešto postići, ni manje, ni više nego opću pravednost, a to je nemoguće bez Gospodina. Zato treba biti ponizan pred Bogom i poslušno pretrpjeti nepravdu u progonu te očekivati u vjeri od Gospodina istinsko opravdanje.

Sokolov let

Hoćeš li mi opet doći,

hoćeš li navratiti na moje koncerte?

Hoćeš li me čuti moći,

moje lamentacije konverte?

Hoćeš li me svojim bogatstvom

počastiti kao siromaha

koji svojim silnim bratstvom

ne dolazi još do daha?

Hoćeš li mi pomoći preskakati

na mojoj stazi visoke prepreke?

Hoćeš li svojega pogleda pretakati

na moje usne prijeke?

Da li ti se dopadaju

moji vrtovi koje ti otkrivam?

Da li i tebi anđeli skladaju

o ljulju koji zemlju mi prekriva?

Ono kamenje u sredini visoravni,

to je tvoje prijestolje od ognja;

tamo nastao je vulkan slavni

koji dade crnice i ruži godnja.

Tamo ću te postaviti

i poslužiti ti nektara.

Neću otrova ti ostaviti

već od jezera ti dara.

Vidjet ćeš sve moje sprude

sve što ja sam osvojila.

Možeš načiniti mnoge grude

da ih bacimo na pojila

gdje labud moj od vatre

ponekada izranja iz dubina.

Nikada ga snijeg ne satre.

Na obali sve je puno lupina,

srebrnkastih pod mjesečinom,

koje ostale su još od sjetve.

Sjemenje je kalilo se opečinom,

zato plamene su ovdje žetve.

Ako ipak ovamo zakoračiš,

ne čudi se, sve već znaš.

Vidi se da sve mi značiš,

isto kao sav taj kraš.

Možda ti si meni ostavio

ovaj teren svoje planine

i stopama me ovdje postavio

da te pratim u visine.

Predat ću ti sve talente,

vidjet ćeš i neke plodne.

Ne obaziri se na lamente

jer ćeš naći smokve rodne.

Ne brini, znat ću da si ti,

možda presvući ću odore.

Labud će se onaj uzdići,

prati ga na sinje more.

2014-02-02 08:14

Prvi poljubac

Neodoljivo me privlačiš i uporno

da ti pričam, da ti puno, puno pričam.

Nije pričanje mi upitno i sporno,

ja te želim i ne mogu svojim  kričam

dohvatiti sve te tvoje darove i osobine,

moći tvoje, nježnu ljubav osjećajnu

širom svake naše, tvoje blagoslovine,

opravu ti barem dodirnuti sjajnu.

Ti si meni uvijek bio sve,

ti me učiš kao što ja tebi nešto značim,

sada si to priznao, pa neka je.

Brbljam samo zato da te još malo zavlačim.

Sjećaš li se, isto tako,

kada još smo bili djeca?

Kada ti dodirnu me polako,

kada prvi puta ti zajeca,

tiho i nečujno, samo meni znano?

Kada imala sam još i kose duge,

kada sve je bilo opisano,

kad niz lice ti si stvarao mi pruge?

Lahori su oko nas se svijali,

a ti me dodirnu svojom nevinošću.

Vjetrovi su silni brijali,

ti odvede mene planinskome višošću.

Znam da nemamo albume krhke

jer nam nisu sasvim neophodni.

Dovoljne su ptice naše prhke,

štoviše, i naši vrtovi svi blagorodni.

2014-02-01 18:21

Ako nemaš nikoga

Presuda. Jedna nepromišljena riječ, olako izgovorena,

iskreno čak, u samozavaravanju, pred trudnicom

koja nešto zna, spoznaje da je nova duša stvorena.

Šamar davatelja sjemena koji spava s bludnicom.

Pokosila me je, moj me je Bog predao krvniku

prije nego što je ovaj spoznao što je upitala ga mati.

Gledao je u nju i nije vidio svoju vlastitu sliku

nego je osjetio laganu dosadu. Onda pogled svrati.

Tada mati meni reče da je nemoćna i tužna,

da ja moram biti nitko, Boga zaboravih.

Tada tama meni nastala je neka ružna,

samo znam da se jednom riječcom ja udavih.

Dadoše mi neko smiješno ime koje ubija,

svaki puta zvučalo je kao tjeralica muha.

Samo mati karala me njime kao da me povija;

nije bilo meni nikakvoga drugog sluha.   

Još je bilo mnogo udaraca, ali nije tako boljelo.

Bacilo me kao slijepa miša otrgnutog repa.

Tada svjetlo javilo se, nešto što je voljelo

onaj zvuk od imena mi moga lijepa.

Moje su riječi još uvijek možda nespretne,

moje iskustvo nije nikakava filozofija.

Nisu siromašne duše one koje su nesretne,

samo riječ je ono što zaista ubija.

Samo riječ te može oživjeti, ništa drugo;

zato ne čudi se što je tijelom postala.

Ne čudi se ako laž te vrti istim krugom.

Riječ je Bog, jedina ti ona jest preostala.

2014-02-01 09:57