KIše anđela pjevača

Propadam preko oblaka i svih vrhunaca,

smjelo oči zatvaram jer se puta ne vidi.

Pokraj sitne janjadi, pokraj divljih tu mladunaca

gledam tebe kako čekaš izvan hridi.

Otvorena srca sasvim i sklopljenih dlanova,

smiruješ me kao neku uzdrhtalu mladu zvijer.

Oslobađaš me lomače onih raznih klanova

koji stvaraju se oko mene, ali gube smjer.

Daruješ mi Kristov mir, daruješ mi sebe sama,

potpuno i s istim onim znakom nevinosti

s kojim si me izvukao iz svih starih tama.

Bog je ovdje, ja sam sasvim blizu premilosti.

Moji novi svi vidici samo jednu stvarnost imaju,

dobro ona meni već je poznata

jer ja nosim putovnicu koju samo anđeli snimaju,

znaju svi po tome da sam udata.

Nespretno je ponekad mi otpor zraka pretrpjeti

na tom putu nevidljivome koji u visine juri

pa još uvijek osmijeh mi se licem razapeti

kao maska nameće na mojoj staroj auri

iz koje me šalje Djeva k tebi i u tvoje ruke. 

Sestrica mi smrt je puna one nevjerice

s kojom sam te pratila u smjeru Muke,

koja meni slaže ploda poput vjeverice.

“Sam sam”, govori mi anđeoski pjevač

i da raspliće mi kose moje pramenje,

tako divlje, neukrotive. Oblak, polijevač,

baca kiše na sve moje kamenje.

06.04.2014. 07:21

Možda

Kada te budem pitala, a ti se okreneš od mene,

pripremi se za jedan mali kraj, kraj prijateljstva i našega poznanstva.

Kada te oslovim bez riječi, a ti pokreneš svoje misli dalje,

pripremi se za rastanak, rastanak neznanih i ispraćaj neznanca.

Kada te susretnem na putu, a ti skreneš na drugu stranu,

znaj da mi odaješ priznanje, priznanje veće od sebe.

Kada pogledam za tobom, a ti više ne vidiš što ti je iza leđa,

znaj da te stiže blagoslov, blagoslov za kojim nemaš potrebe.

Kada me budeš ogovarao, kada me više ovdje ne bude,

znaj da sam ti ostavila molitve, molitve koje ulaze u ljude.

Kada me zaboraviš i zaglibiš u svoju zemaljsku sreću,

znaj da te pamtim i očekujem, da prema tebi moje oči skreću.

Kada pobjegneš od svojih vlastitih misli, kada izgubiš konce

i kada te poklopi ona tvoja stara tuga i dođe ti kraj,

naći ćeš možda neku tihu sjenu, možda ćeš stići u raj.

Ja te još uvijek pratim i da molim za tebe, znaj.

04.04.2014. 06:14

Zdravo, Tijelo Kristovo

Pojam “sloboda” ne može nekako stajati sam od sebe. Doslovno se prevodi kao dodavanje gornjega sloja. Očigledno jest da gornji slojevi ne teže oduzimanju doljnjih slojeva, ali sve teži k dodavanju nečega preko granica koje ne moraju biti vidljive, ali su nešto preko čega sve teži krenuti. Gledano u najpozitivnijem smislu. I pojam sloboda uvijek držimo pozitivnim pojmom koji ima samo jednu suprotnost—ropstvo.

Ako kažemo da težimo uvijek slobodi i još većoj slobodi, vjerojatno mislimo reći da je nemamo, to jest da smo zarobljeni.

Kada kažemo da želimo slobodu, drugi oko nas misle da odprilike razumiju kako se osjećamo jer čovjek uvijek teži k višemu i onome što je gore, odnosno teži sam sebe nadići ili nešto prebroditi. Drugim riječima, čovjek nikada nije dovoljno slobodan da ne bi poželio još veću slobodu.

Tko nije u duhovnosti pomaknuo svoja ograničenja, taj nužno u toj potrazi putuje u grijehe pohlepe, oholosti, požude očiju i srca i uglavnom pretjeruje u želji za slobodom. Čak je i Isusu došlo do pameti da postoje te mogućnosti kada ga je Sotona bezuspješno iskušavao. Isus je u svojoj duhovnosti znao da živi o riječi Oca svojega i da Ga je opasno iskušavati te da se je samo Ocu na nebesima poželjno pokloniti. Isus ne govori o slobodi nego o izbavljenu iz ropstva.

Ako, dakle, poželimo slobodu, bilo bi zanimljivo pokušati prijeći prag preko kojega se dolazi u to stanje, a to je život od Kruha nebeskoga. Kada živimo od Tijela Kristova, dobro je spoznavati i ponoviti ponekad da nam je takav život ok te da stare težnje za nekom slobodom više nemaju nekoga smisla i da više ne moramo težiti k tome da nadiđemo sebe nego da ustrajemo u onome načinu života kojega već postižemo, a to je skroman život u Božjoj blizini. Tada i možemo vrlo brzo spoznati razliku između klanjanja Bogu i straha od onih ljudi i slojeva koji nam na neki način pokušavaju pokazati da su nam nadređeni, to jest da smo mi podređeni nekome ili nečemu. Klanjanje Bogu nije podređenost iako izgleda slično i čak se često čovjek izražava po starinskome jeziku okupacijskih sila pa kaže da je podređen Bogu, čak veli i da Mu je rob, ali kada to čovjek pomisli, već i sam izražava da je ta podređenost čovjekova slobodna odluka. 03.04.2014. 20:39

Packe

Da li čovjek može ne priznati neki sud? Vjerojatno ne bi bilo uputno. Štoviše, pozitivno je priznati što više različitih sudova.

Da li se može dogoditi da se neka tema provlači na jednom te istom sudu, a da se nikada o njoj ne pripovijeda izravno ili čak da se postavi kao tužba, obrana i presuda? Da, to je moguće na kratak rok, ali što više presuda postoji u što kraćem vremenskom razdoblju, to je bliže ili neki sukob ili, postoji mogućnost, neka velika renesansa.

Kome je jako važno što se događa trenutno na nekom sudu, taj pažljivo razmatra dosadašnje presude i često se nervira jer na ovome svijetu postoje uglavnom veliki sukobi, a renesansa još niti jedna nije bila.

Shodno tome, nije uputno očekivati velike i drastične presude, ali svaka slijedeća presuda sužava mogućnosti u svjetskim razmjerima.

Mi ovdje, kao zločesta djeca, možemo očekivati samo packe.

03.04.2014.

Pozdrav

Ne znam ništa, ne znam kako
doći ću u tvoje dvore.Kada rekne anđeo, ti  polakokreni tamo gdje ti oni zbore. Znam da nećemo zalutatipa je vedro moje raspoloženje.Ništa nije zalud datiza sve ono što nam nudi Proviđenje.  

Zaneseni poltroni

Kod nas vjerojatno ima cenzure u medijima.

Mnogi su korumpirani, naročito mediji nisu u mogućnosti izražavati se slobodno.

No, postoji puno više onih koje nikada nitko nije ucjenio, niti im priprijetio, niti su ih pokušali kupiti kao novinare. Tako je bilo i u prošlom komunističkom sustavu, bilo je dovoljno da se posije zrno prijetnje i da se ljudi počinju pribojavati da će izgubiti posao jer je izgubiti posao značilo nemogućnost pronaći novi posao. Među tim prestrašenim ljudima bilo je i onih koji su nastojali samostalno izmisliti neke odgovarajuće radnje, koji su davali svoj doprinos vladajućima kako bi se istakli. To je bio čitav jedan narod poltrona.

Poltroni uglavnom pretjeruju, a često su nepromišljeni. Kada bismo sada imali referendum, ipak bi ti novinarčići okupirali najviše glasova, više nego što ih je dobila Vlada sadašnja i svi referendumi zajedno. To navodi na zaključak da ovaj narod u načelu ne daje previše glasova, ali da je sustav postao ipak totalitaran jer čak i novinari se tresu potajno od straha. 03.04.2014. 07:52

Izbor

Teško je odoljeti prilikama, obraniti se, a ne povrijediti previše prava drugih.

Vrlo je lako pasti u iskušenje pred “prilikama koje čine lopova” i nezgodno je kada netko arbitrira, a surađuje pod takvim uvjetima.

Kada je čovjek potlačen i ugrožen, mora pokušati izbaviti se, a ako je molitelj, predati se u ruke Boga koji oslobađa iz ropstva. Molitelj uvijek dolazi pred iskušenje nabrojati i onaj nedostatak slobode na koji se je inače navikao, ali to je prejako udaranje u stavu samoobrane. Naročito je teško čovjeku koji pada u pohlepu pa ne očekuje samo oslobođenje iz ropstva i od tlačenja nego poželi neosporiva prava na dostojanstvo, odnosno žali za onim “loncima iz Egipta”.

Bog neće dati lonce nego će spustiti manu s nebesa. Gospodin Isus spašava.

Sotona će, naravno, ponuditi vlast i moć. 02.04.2014. 09:10

Onome, tko je postao u tome žrvnju tlačitelj, koji nema bistro oko može se dogoditi da zaboravi da je i nekada bio već tlačitelj jer nema čovjeka koji to nije. Navikao tlačiti u suradnji sa Sotonom, takav čovjek se pokušava izbaviti pred Gospodinom, ali zapravo tlači još više jer je već upao preduboko. Nema izgovora i gubi se u grijehu.

Uvijek postoji nada za čovjeka da će se izvući iz neke neprilike, odnosno izbaviti iz ropstva, ali čovjek koji je ogrezao u pohlepnim radnjama više toga nije niti svjestan pa traži izbavljenje od pogrešne osobe, one koja arbitrira i ima moći i vlasti na pretek, to je Sotona. Padanje u sve dublje grijehe je žeđ za Bogom, ali na pogrešnome mjestu koje je divan i plodan teren za palog anđela. I onaj najokorijeliji grešnik ima taj poriv za životom.

Teško je stanje kada Sotona opsjedne čovjeka do te mjere da čovjek poželi uništiti sebe jer podsvjesno misli da će se na taj način popraviti, to jest počiniti samoubojstvo, a preživjeti. Ako i preživi, ostat će u paklu grijeha do daljnjega, a neće imati ni apetita, makar i dobio pune lonce. Jedini lijek za to je Kruh Gospodnji. 02.04.2014. 09:24